+Fra Marko Kozina, O.F.M.
Pišem ovo na dan (21. travnja 2003.) kada nam je umro prijatelj, brat, fratar, čovjek velika, velika srca, fra Marko Kozina. Danas na uskrsni ponedjeljak, na dan kada su dvojica učenika na putu u Emaus, selo izvan Jeruzalema, u lomljenju kruha prepoznali Uskrslog Krista, danas kada smo se i mi fratri u 12 sati sastali lomiti kruh zajedno i slaviti, u taj isti čas, naš fra Marko je umro, otišao, preselio se.
Zanimljivo je kako iza nekih ljudi ostaje velika, ogromna praznina. Da, praznina! Zašto? Zato što su oni svojom ljubavlju ispunili tako puno prostora, tako puno života. Fra Marko je bio upravo jedna takva duša koja je dotaknula mnoge. Život mu govori da zaista fizički prostor za koji se ljudi tako često bore nije bitan. Prostor koji zauzmemo u životima ljudi ostaje za vječnost!
Moram reći da je mene osobno inspirirao svojim životom.Fra Marku je patnja bila jako bliska. Rodio se na 15. dan mjeseca ožujka 1933. u Modranu, Bosanska Posavina. Već sa šest godina fra Marko je doživio strašne opekotine u jednom požaru. Budući da nije bilo bolnice u blizini, majka je hodala kilometrima svaki dan kako bi pomogla svog malog sina. I upravo kada je prošao ovu krizu, počeo je II. Svjetski rat. I kao i mnoge obitelji, fra Markova obitelj se borila za preživljavanje. Završetkom II. Svjetskog rata, kada su komunisti već okupirali zemlju, fra Markov otac povjerio je život svoga sina fra Markovu djedu. Uspjeli su izbjeći u Austriju. I bijaše to zadnji put kada je fra Marko vidio svog oca koga su nedugo nakon tog rastanka ubili partizani. Fra Markovu majku su komunisti zatvorili. Mamu i tri mladje sestre fra Marko nije vidio 23 godine. Život u izbjegličkom kampu bijaše težak. Hrane je bilo malo, a preživjeti bila je gotovo umjetnost. Hrvatski franjevci koji su u Italiji držali sjemenište za mlade dječake primili su fra Marka. Fra Marko je tako došao u franjevačko sjemenište u Italiju (Grottamare) gdje je završio srednju školu i stupio u franjevački red (1950). I to je bio njegov početak izlaska iz tame i patnje. I od tada počima njegov novi život. U svojoj 19. godini života (nakon franjevačkog novicijata 1951.) prelazi ocean, dolazi u Ameriku. U Americi nastavlja studij filozofije (Cleveland) i studij teologije (Sv. Bonaventura, NY i Teutopolis, IL) a u 26. godini biva zaredjen za svećenika u Teutopolisu. Mnoge od svojih životnih priča fra Marko je dijelio s ljudima kroz svoje propovijedi. Život i mudrost, patnju i smisao za šalu dijelio je s ljudima u župama gdje je živio i radio: Milwaukee, WI, Ambridge, PA, Sv. Jeronim, Chicago i Srce Isusovo, Chicago. Fra Marko je bio kustos Hrvatske franjevačke kustodije (1976-1979).
Ovaj fratar, uvijek radostan, vedar imao je Božji dar za šalu. Iz svakog životnog iskustva znao je ljude nasmijati, učiniti ih radosnim, sretnim, makar to bio samo trenutak. Fra Marko je na poseban način znao svakom čovjeku reći da je poseban, specifičan, vrijedan. Njegova mudrost bila je možda obična, ali ispunjena velikom ljubavi za čovjeka. I kada je kritizirao, činio je to doista iz srca. Kada je hvalio, činio je to opet iz srca. Fra Marko je bio čovjek patnje, ali čovjek koji se nikada nije žalio. Nikada nisam fra Marka čuo da je rekao "nije dobro", "opet mi je loše" i slično. A znam da mu je češće bilo loše nego dobro. Veličina njegova duha nije dopuštala niske razine žaljenja i prigovora. Kroz mnoge godine borio se sa srčanim bolestima, dijabetesom, amputirane su mu obje noge. Ali sve to je prihvaćao s Kristom!
Fra Marko je na poseban način zadužio hrvatsku zajednicu grada Chicaga. O Bože, koliko je samo pomogao ljudi koji su tek došli iz domovine, kolike je učio engleski, tražio s njima posao, stanove, upoznavao ih s ljudima, uključivao u zajednicu, hrabrio... Koliko li je samo puta govorio na skupovima, zabavama, obljetnicama... Koliko li je ljudi nasmijao, učinio sretnim! Sve je to fra Marko činio s dušom, iskrena, otvorena srca! Fra Marko, hvala ti za veliku dušu, veliko srce, za mnoge godine koji si bez sebičnosti i s osmijehom dijelio sa svima. Ovaj Uskrs doista pripada tebi. I Veliki tjedan je pripadao tebi. Lakše nam je shvatiti doista da je Uskrs naš zajednički blagdan. Volimo te. Zbogom!
Wake: Sacred Heart Croatian Church (2864 E. 96th Street, Chicago)
Ponedjeljak, 28. travnja 4:00 - 9:00 P.M., molitva u 7 navečer
Sprovodna Misa: St. Jerome Croatian Church (2823 S. Princeton Ave., Chicago) - Utorak, 29. travnja u 10:30 A.M.
Fra Jozo Grbeš
