Dobrodošlica |
|
| Tko je sv. Jeronim? | |
| Put kardinala Stepinca | |
| Povijest Župe | |
| Hrvatski katolički radio | |
| Statistike | |
| Kako doći do Sv. Jeronima? | |
| Najstarija župljanka | |
| Razglednica župe |
|
Povratak na stranicu kazala "Djelatnosti Kustodije" III:
HRVATSKE ŽUPE U AMERICI I KANADI NA KOJIMA SU FRANJEVCI
KUSTODIJE NEKOĆ DJELOVALI 17.
ŽUPA PRESVETOG TROJSTVA U AMBRIDGEU, PENNSYLVANIA
Hrvati u Ambridgeu kupili su crkvu od baptista 1929.
godine, još dok nisu imali hrvatskog svećenika među
sobom. U početku
su stoga za njih mise slavili mjesni američki svećenici.
Iste je godine u župu stigao hrvatski svećenik vlč.
Rudolf Potočnik. On je međutim zbog teških uvjeta života
ostao vrlo kratko, kao i franjevci trećoredci i potom
konventualci koji su jedni za drugima preuzimali župu.
Konačno su 1932. župu preuzeli franjevci hrvatskog
Komisarijata i tu su djelovali sve do zatvaranja župe 1994.
godine. Prvi župnik
franjevac bio je fra Bono Andačić.
Nije imao župne kuće, pa je bio prisiljen živjeti
po privatnim kućama. Njegov
nasljednik fra Franjo Čuturić izgradio je 1935. malu
župnu kuću uz crkvu.
Kasniji su župnici još otplaćivali dug te se
pripremali za izgradnju nove crkve. To je ostvareno za župnikovanja
fra Serafina Vištice god. 1951. Izgradio je prostranu kamenu
crkvu. Župnik fra
Steve Raich (1959.-1965.) proširio je tijesnu župnu kuću
te kupio kuću za časne sestre Milosrdnice, koje su
uskoro došle u župu. One
su poučavale djecu vjeronauk i obavljale kućne
poslove. Župnik
fra Marko Kozina (1965.-1969.) moderno je uredio crkvu i
preuredio crkvenu dvoranu.
Župa je zatvorena 1994. godine.
Razlozi su gotovo istovjetni s onima u drugim zatvorenim
župama u Pennsylvaniji. Tamošnji
su biskupi, naime, odlučili više etničkih župa
spojiti u jednu. Vodili
su se činjenicama da župljani gotovo isključivo
govore engleskim jezikom, a da se broj župljana u etničkim
župama drastično smanjio, jer u tim područjima više
nema dovoljno posla, pa se mladi odseljavaju u druge gradove. Ista je sudbina zadesila i hrvatsku župu u Ambridgeu.
Na župi su od osnutka do zatvaranja djelovali sljedeći
svećenici: vlč.
Rudolf Potočnik 1929. fra
Stanko Dujmović, trećoredac
1929.-1930. fra
Dobroslav Sorić, trećoredac
1930.-1931. fra
Venceslav Andras, OFM Conv. 1931.-1932.
18.
ŽUPA SVETOG ANTE U MONESSENU, PENNSYLVANIA
Fra Božidar Benković, koji je u Monessen došao
1952. i započeo djelovati među tamošnjim Hrvatima, u
početku je stanovao kod slovačkog svećenika i u
slovačkoj crkvi slavio svete mise.
Ipak, već od rujna 1952., pa sve do 1957., djelovao
je u poljskoj crkvi. A 1954. nabavljena je župna kuća za hrvatskog svećenika.
Sljedeće godine fra Božidar je kupio zemljište na
kojem je 1957. izgrađena crkva.
Posvećena je 1958.
Isti je župnik kupio i novi župni stan u blizini crkve. Njegov nasljednik fra Predrag Kordić (1960.- 1971.)
sazidao je novu crkvu u obliku križa iznad prve crkve, a staru
crkvu pretvorio u dvoranu.
Malobrojne hrvatske obitelji u sljedećim su godinama
morale isplaćivati veliki dug. Župa je zatvorena 1991. godine zbog istog razloga kao i
Ambridge: biskupi su u Pennsylvaniji odlučili spajati etničke
župe. Na župi su djelovali sljedeći svećenici: Fra
Božidar Benković
1952.-1960. Fra Predrag
Kordić 1960.-1971. Fra Steve
Raich 1971.-1979. Fra Bruno Raspudić
1979.-1991. 19.
ŽUPA SV. MARIJE U STEELTONU, PENNSYLVANA
Već krajem 19. stoljeća u Steeltonu živi
brojna hrvatska zajednica.
Prvoga hrvatskog župnika dobili su 1898.
Bio je to vlč. Dobroslav Božić.
Iste su godine kupili staru protestantsku crkvu te u njoj
započeli slaviti svete mise.
Za župnika vlč. Antona Žuvića sagrađena
je vrlo lijepa nova crkva i posvećena Marijinu uznesenju
(1917.). Nakon njegova odlaska iz župe (1919.) brigu o Hrvatima
u Steeltonu preuzimaju franjevci hrvatskog Komisarijata.
Pod vodstvom fra Ireneja Petrička godine 1927. sagrađena
je velika školska zgrada.
Njegov nasljednik fra Ambro Mišetić otplaćivao
je veliki dug, a 1948. podigao je sestarsku kuću.
Iz te župe potječu trojica franjevaca hrvatske
Kustodije: fra Božidar Benković, fra Jerko Kućan i
fra Robert Galinac.
Župa je prestala postojati 1995. godine, jer je mjesni
biskup ujedinio nekoliko etničkih župa.
Dokidanje hrvatske župe izazvalo je buru negodovanja kod
Hrvata, koji do danas mirno prosvjeduju zbog načina na koji
je biskup izveo ovaj čin.
Na župi su djelovali sljedeći svećenici: vlč.
Dobroslav Božić 1898.-1900. fra
Gaudencije Gorše 1900.-1902. vlč.
Franjo Ažbe
1902.-1909. vlč.
Ilija Gušić
1909.-1911. vlč.
Joseph Petrovitz
1911. vlč. Anton
Žuvić 1911.-1919.
20.
ŽUPA SVETE MARIJE U RANKINU, PENNSYLVANIA
Župu je osnovao vlč. Mato Matina, svećenik
Zagrebačke nadbiskupije, 1902. godine. Sa župljanima je
uskoro započeo gradnju crkve, koja je dovršena i posvećena
1904. Kroz gotovo
50 godina (1911.-1959.) župu je vodio vlč. Bosiljko
Bekavac. Nakon njega župnici su bili dvojica svećenika biskupije
Pittsburgh. Godine
1926. na župu su došle časne sestre Kćeri Božje
ljubavi iz Sarajeva. Konačno je 1968. župa predana na upravu franjevcima
hrvatske Kustodije. Župom
je od tada do zatvaranja upravljao fra Miron Lasić.
Župa je prestala radom 1994. godine.
Razlog je isti kao i za tri naprijed navedene župe u
Pennsylvaniji. Na župi su djelovali sljedeći svećenici: vlč.
Mato Matina 1903.-1905. vlč.
Franjo Glojnarić 1905.-1911. vlč.
Bosiljko Bekavac 1911.-1959. vlč.
Charles Georgevich 1950.-
1960 vlč.
Albert Goralka ? -1968. fra
Miron Lasić 1968.-1994. Župni pomoćnici bili su: fra Miron Lasić (1949.-1956.), fra
Ivo Sivrić (1956.), fra Karlo Zovko (1969.-1974.) i fra
Josip Galić (1974.-1978). 21.
ŽUPA UZNESENJA MARIJINA U THUNDER BAYU, ONTARIO Povremeno su u ovo daleko i hladno područje hrvatski franjevci kao misionari dolazili još prije Drugoga svjetskog rata (tako, primjerice, fra Zvonko Mandurić tijekom 1929. i 1930.). Ipak prvi hrvatski svećenik koji je tu stalno djelovao bio je vlč. Julije Balog, koji 1974. uspije dobiti hrvatsku misiju. Svete mise služio je u crkvi sv. Andrije, a stanovao u prostorijama župnog ureda. Vlč. Balog se međutim već 1975. vratio u Čile (odakle je 1968. i došao u Kanadu), pa su misiju preuzeli franjevci hrvatske franjevačke Kustodije. Pod vodstvom župnika fra Ilije Puljića zajednica je 1979. kupila pentekostalsku crkvu, a zatim je izgrađen župni stan te dvorana sa 150 mjesta. Kustodija je ovu misiju morala napustiti, pa je 1980. pastoralnu skrb preuzeo fra Dominik Tomić, franjevac provincije Presvetog Otkupitelja. Dakle, Kustodija se brinula za ovu misiju od 1975. do 1980. U hrvatskoj misiji (od 1995. župi) od 1974. do 1996. kršteno je 138 djece, preminule su 52 osobe, vjenčano 47 parova, krizmano 77 osoba, a prvu je pričest primilo 34 djece. Svete mise slave se na hrvatskom i engleskom jeziku. Na ovoj misiji djelovali su sljedeći svećenici:
vlč. Julije Balog 1974.-1975. fra
Vitomir Naletilić 1975. fra
Ljubo Krasić 1975. fra
Ivan Bradvica 1976. fra
Ilija Puljić 1976.-1980. fra
Dominik Tomić 1980.-1996. vlč. Franjo Višaticki 1996.- |