St Jerome Croatian Catholic Church - Croatian Franciscan Custody

Franjevačka tiskara u Chicagu

Franjevci su još tijekom Drugoga svjetskog rata počeli izdavati neke časopise (o kojima će niže biti više govora): Hrvatski katolički glasnik (od 1942.), Hrvatski kalendar (od 1944.) te Danicu (od 1945.). Ti su časopisi bili s jedne strane nužni radi vjerskog informiranja i formiranja brojnih iseljenih Hrvata, a s druge strane su bili svojevrstan odgovor na neka projugoslavenska glasila koja su izlazila u Americi i imala negativan utjecaj na hrvatske useljenike. Izdavanje tih časopisa predstavljalo je naravno veliki napor, koji je uz to bio otežan i jednom velikom tehničkom poteškoćom. Franjevci su, naime, sve to tiskali daleko od Chicaga (u tiskari u Teutopolisu, 220 milja udaljenoj od Chicaga).

Kad je kupljen i uređen franjevački samostan u Chicagu, franjevci su najozbiljnije počeli razmišljati o vlastitoj tiskari. Tako su krajem 1946. kupljeni potrebni strojevi od slovenske tiskare “Edinost Publishing Company”. Smješteni su u zgradu do samostana, koja je prije služila kao konjušnica: sada je postala tiskara. Za otvaranje vlastite tiskare posebno se zauzimao tadašnji komisar fra David Zrno. Ipak je s njom najuže povezano ime fra Celestina Raguža: nakon fra Anzelma Sliškovića imenovan je upraviteljem upravo fra Celestin. On je uspješno vodio tiskaru kroz punih 30 godina (do 1977.). Tiskara je proradila 1947. i djeluje sve do danas, naravno uz neke nužne zamjene strojeva i usavršavanja tehnike, što je neprestano poboljšavalo kvalitetu i brzinu.

Printery Godine 1952. (nakon kupnje nove zgrade na Ellis Aveniji) tiskara je proširena, a uskoro su bili nabavljeni i još neki potrebni strojevi. Tu su se počela tiskati i izdanja “Hrvatskoga izdavačkog zavoda Croatia”, koje je pokrenuo fra Dominik Mandić. Nova postrojenja, koja su umnogome ubrzala posao i osuvremenila tiskaru, nabavljena su 1978. Kroz čitavo ovo vrijeme fra Celestinu su u poslu pomagali i neki drugi fratri, a od svog dolaska u Chicago god. 1968. i časne sestre, dok su brojni drugi radnici tu dobili stalno zaposlenje i mogućnost zarade. Među njima su mnogi bili Hrvati. Kad fra Celestin zbog bolesti više nije mogao obavljati taj odgovoran i naporan posao, na njegovo je mjesto postavljen fra Karlo Zovko (1977.-1980.), da bi ga naslijedio fra Steve Raich (1980.-1982.), a od tada do danas upravitelj je fra Pavao Maslać. Danas se tiskara koristi prilično suvremenim kompjutorskim sustavom tiskanja. Ipak, dolaskom slobode u Hrvatskoj - što je omogućilo jednostavno dobivanje hrvatskih slobodnih tiskovina - i ova tiskara ima sve manje razloga za daljnje opstojanje. Ona je svoju nezamjenjivu ulogu - kao uostalom i tiskovine koje su hrvatski franjevci izdavali u Americi - ispunila na najbolji mogući način.

S pravom je zapisao fra Vjekoslav Bambir: “Hrvatski franjevci u Chicagu drže da su kroz više od 80 godina svojega mukotrpnog rada i života u tuđini učinili mnogo za svoj hrvatski narod u Americi i Kanadi ne samo kao njegovi misionari, dušobrižnici po hrvatskim župama, koje su sami s narodom osnivali, nego i kao njihovi branitelji i kulturni radnici, koji su ih obogatili svojim perom i umom te podržavali u narodu vjeru i nadu u teškim danima da će konačno doći dani slobode i njihovoj Domovini. To svjedoče njihove brojne župe, kulturni centri, hrvatske knjige, časopisi i novine i ova Hrvatska franjevačka tiskara, koja u tome radu sudjeluje već od godine 1947.”[1]

Tiskovine tiskane u Hrvatskoj franjevačkoj tiskari

Hrvatski katolički glasnik, Hrvatski tjednik Danica, Hrvatski kalendar, godišnji izvještaji hrvatskih i američkih župa i zajednica, brojne župne spomenice, Ave Maria Kalendar, Almanak Hrvatske katoličke zajednice, Franciscan Forum, Naša nada - Our Hope (službeno glasilo Hrvatske katoličke zajednice), Slovenska država, Slovak-American, Križ, Prensa Libre, El Informador, La Critica, El Portuoriqueno, El Vocero, The Irish News, Greek Press, The Cronicle, Zarja - The Dawn, Hrvatica, Otpor, Sword, Kustodijski Vjesnik, Mid-America, Philosophy Today, Carmelite Review, Servite Today, St. Pelegrine’s News.

Knjige tiskane u Hrvatskoj franjevačkoj tiskari

Molitvenik (više izdanja), Život Bl. Dj. Marije, Komunizam i vjera (fra V. Vasilj), Vječna Hrvatska (A. Bonifačić), Hrvatska i Hrvati (V. Murvar), Od zemlje do neba (L. Kordić), Glasovi Domovine (B. Marić), U povorci smrti (M. Mikac), Croatia and Serbia (G.W. Cesarich), The Croatian Nation in its struggle for freedom and independence (više autora), A review of Croatian history (B. Pandžić i K. Pandžić), The Tragedy of a Nation (B. Benković), Crvena Hrvatska (D. Mandić), Ognjište (M. Budak), Liepa plavojka (A. Pavelić), Hrvatska misa, obredi, pjesme (više izdanja), Državna i vjerska pripadnost BiH (D. Mandić), Bogomilska crkva bosanskih krstjana (D. Mandić), Trubač iz daljine (A. Kadić), Iseljena Hrvatska (A. Kadić), Ljepota i umjetnost (K. Vasilj), Urotnik na Manhattanu (H. Ban), Krateri i gejziri (L. Kordić), Nazdravica s križa (G. Pavić), Probodeni svjetlaci (P. Kordić), Ognjeno oko proroka (P. Kordić), prijevodi knjiga Staroga zavjeta u devet svezaka (S. Grubišić), Tri drame (V. Grubišić), Ne začuđuju čudesa (V. Grubišić), Gubilište (B. Katić); knjige K. Vasilja: Filozofija ljudskog duha, Politika, Misli o religiji, Vječni život, Kruh naš svagdanji, Opstojnost Božja i stvarnost zla, Trinitarian Theories as judged by reason; Probuđene tipke (L. Kordić), Domovinska riječ (A. Kadić), Bitarion (V. Grubišić), Zlokobne ptice (A. Cetin), Mučeništvo Crkve u Hrvatskoj (L. Kordić), Suze za Hrvatsku (V. Pović), Dnevnik u stihovima (P. Kordić), Ogledi i pogledi (P. Kordić), The Handbook of Croatian Language (Ch. Zovko), Između zbilje i snova (M. Kabalin), Političke uspomene (M. Šamija i J. Jareb), S Gospinom vidjelicom u Međugorju (J. Bubalo), A Thousand Encounters with the Blessed Virgin Mary in Medjugorje (J. Bubalo); Medjugorje - are the Seers Telling the Truth? (N. Bartulica), The Failure to Save the First Yugoslavia: The Serbo-Croatian Sporazum of 1939 (G.F. Vrbanić), So Speak Croatian Dissidents (B. Katić), Životopis fra Dominika Mandića (B. Pandžić), Pleterni ukras (V.D. Lasić), The Road to Hell and Back (S. Šošić)...[2]

Upravitelji tiskare:

1947.-1977. fra Celestin Raguž

(1961.-1966. fra Dominik Ćorić, zamjenik upr.)

1977.-1980. fra Karlo Zovko

1980.-1982. fra Steve Raich

1982.- fra Pavao Maslać

c) Izdavačka djelatnost

Redovito je uprava Kustodije imenovala jednog franjevca direktorom Hrvatskih franjevačkih izdanja (Croatian Franciscan Publications). On je - s urednicima periodičnih izdanja kao i s direktorom tiskare - vodio brigu kako o tim publikacijama (Hrvatski katolički glasnik, Hrvatski kalendar, Danica) tako o izdavanju različitih knjiga, osobito onih za liturgijsku uporabu (molitvenici, obrednici) te raznih župnih spomenica, godišnjih izvješća i tsl. Tako su ta Hrvatska franjevačka izdanja bila i ostala zapravo jedan izdavački zavod ili krovna ustanova nadležna za sve ono što su franjevci Kustodije tiskali kao svoja vlastita izdanja. Direktori su, među ostalima, bili: fra Ivo Sivrić, fra Vendelin Vasilj, fra Vitomir Naletilić, fra Trpimir Musa, fra Serafin Vištica, fra Zoran Ostojić, fra Ljubo Krasić i dr. Svaki je pak časopis, novina ili godišnjak imao svoje vlastite urednike, koje je također imenovala uprava Kustodije. Nekada je pojedinu publikaciju uređivalo više urednika.

1. Hrvatski katolički glasnik (1942.-1994.)

Još za vrijeme Drugoga svjetskog rata franjevci su osjećali potrebu da bi za brojne Hrvate u Americi izdavali jedno vjersko glasilo, koje bi stizalo do najudaljenijih krajeva gdje su Hrvati živjeli. Stoga su 1942. počeli s izdavanjem Hrvatskoga katoličkog glasnika. Osobito se taj potez pokazao spasonosnim nakon što su u komunističkoj strahovladi nakon preuzimanja vlasti 1945. bile zabranjene i dokinute gotovo sve katoličke publikacije u tadašnjoj Jugoslaviji. Stoga se s pravom može reći da je Glasnik odigrao svoju ulogu i izvanredno poslužio svrsi za koju je i osnovan: odgoj Hrvata-katolika u vjeri i njihovo duhovno povezivanje. Iako su sadržaji u listu uglavnom bili vjerski i duhovni, ipak je i on odisao hrvatskim duhom i širio ideju slobodne i nezavisne Hrvatske. Glasnik je izlazio mjesečno. U početnim desetljećima izlazio je u malom prepoznatljivom formatu, da bi mu format od siječnja 1985. bio promijenjen u dvostruko veći. U takvom formatu Glasnik je izlazio sve do zadnjeg broja ( prosinac 1994.). Do 1985. naslovna je stranica bila ili šablonirana jednobojna (crno-bijela ili neka druga varijacija) ili je pak na njoj bila reproducirana neka slika (također crno-bijela ili druga varijacija). U novom formatu na naslovnici je redovito bila reprodukcija neke slike ili fotografija, uglavnom u plavom tonu, da bi poneki broj od 1992. do 1994. imao višebojne korice.

Konačno je sa zadnjim (12.) brojem god. 1994. Glasnik prestao izlaziti. Razlozi su višestruki. Najveći leži u osamostaljenju države Hrvatske. To je, naime, stvorilo nove uvjete i odnose između Domovine i iseljeništva, tako da je danas svakome Hrvatu u Americi i Kanadi veoma jednostavno doći do hrvatskoga katoličkog tiska iz Domovine, sada neopterećenog šutnjom i neslobodom pisanja. Kao svojevrsnu nadoknadu za obustavljeni Glasnik Kustodija hrvatskih franjevaca ponudila je Kustodijski vjesnik, koji je od tada počeo izlaziti u proširenom obliku, izvješćujući u svakom broju o događanjima u Kustodiji i o onim župama koje u Americi i Kanadi vode hrvatski franjevci.[3] U potpunosti se možemo složiti s mišljenjem fra Častimira Majića, posljednjeg urednika Glasnika, koji je u zadnjem broju napisao: “Hrvatski Katolički Glasnik je kroz 53 godine svoga izlaženja odigrao veliku ulogu u duhovnoj i duševnoj izgradnji naših iseljenika, koji su ga još od početka zdušno prihvatili.”[4]

Urednici Hrvatskoga katoličkog Glasnika:

3) Hrvatski tjednik Danica (1945.-1990.)

Kao i Hrvatski kalendar, tako su i Hrvatski list i Danicu hrvatsku franjevci kupili od gosp. Ivana Krešića, jer ih on nakon 24 godine izlaženja više nije bio u stanju izdavati. Bilo je to god. 1945. Prva dva godišta (1945.-1946.) list je izlazio pod zajedničkim imenom Hrvatski list i Danica hrvatska, a od konca 1946. samo pod imenom Danica. Trenutak u kojem su franjevci preuzeli ta glasila bio je jedan od najtežih u povijesti hrvatskog naroda, kad su stotine tisuća hrvatskih rodoljuba, vojnika i civila, nakon propasti Nezavisne države Hrvatske, bježali ispred krvavoga komunističkog noža. Osobito je bolan bio gubitak Države, ubijanja tisuća hrvatskih intelektualaca i svega što je mislilo hrvatski i katolički. Sve je uvjetovalo da je Danica postala primarno političkim tjednikom, kojem je glavna svrha bila širenje istine o Hrvatima, promicanje nacionalne misli i ideje o slobodnoj Domovini - kad se za takve misli u Jugoslaviji gubila glava. Danica je na takvome - uvjetno rečeno tvrdom - nacionalnom stajalištu ostala kroz sve vrijeme svoga izlaženja, kroz punih 45 godina. Upravitelji i urednici Danice bili su hrvatski franjevci, ali su u njoj surađivali brojni rodoljubi, među njima i ponajbolja hrvatska novinska pera u Americi, pa i šire. Sadržaj tjednika bio je raznovrstan: donosio je mnoštvo vijesti iz Hrvatske i tadašnje komunističke Jugoslavije, upozoravajući svaki put na neodrživost takve tvorevine, zbog političkih, nacionalnih, ideoloških, ekonomskih, vjerskih i drugih razloga. Stalno su također objavljivane vijesti o Hrvatima u svijetu, osobito na sjevernoameričkom kontinentu: o njihovim uspjesima, o progonima od strane raznih drugih država u svijetu. Osobito je mjesto pripadalo kulturnim zbivanjima, pogotovo vezanim na bilo koji način za Hrvate, kako u Domovini tako u svijetu. Ipak, redovito su pravljeni osvrti i na opća svjetska gibanja i događanja, kao i na opća i nacionalna vjerska i crkvena gibanja. Zapaženo mjesto zauzimaju povijesni, filozofski, teološki i srodni osvrti i eseji. Redovito je Danica izlazila na 16 stranica (prigodno i više), da bi od 1981. format bio smanjen na 8 stranica (prigodno i više).

Danica je prestala izlaziti krajem 1990. godine. Razloga za to bilo je više, a ponajvažniji je bio pad komunizma i Jugoslavije. Time je prestao i jedan od temeljnih razloga za izdavanje lista: nesloboda tiska u Domovini kroz cijelo vrijeme komunističke vladavine. Uprava Kustodije zaključila je stoga da odsada veći naglasak treba staviti na pastoral, a da se tiskanje tjednika obustavi.

Urednik fra Josip Abramović piše u zadnjem broju Danice (od 21. prosinca 1990.): “To nije bio u nikakvom smislu stranački rad, nego rad za pravdu, dostojanstvo i slobodu hrvatskog naroda(...) Danica je nastojala suzbiti lažnu protuhrvatsku propagandu i davati narodu istinite podatke i braniti pravo hrvatskog naroda na slobodu i nezavisnost.” Govoreći o urednicima Danice, fra Josip piše: “Svi su oni radili besplatno. Jedini motiv za prihvaćanje toga teškog posla bila je ljubav za svoj narod.”[5] Ipak, iako je Danica nastojala izbjeći sva stranačka nadmudrivanja i prepucavanja, čini se da se ponekad događalo da bi se i sama zaplela u strančarenja. No, opći je dojam da je to kroz čitavo vrijeme načelno bio hrvatski usmjeren list i da su urednici i suradnici nastojali na pomirenju hrvatskih različitih struja.

Urednici:

4. HIZ “Croatia” i Hrvatski povijesni institut Cardinal Kuharic at the Institute

Oba izdavačka poduzeća vezana su uz ime poznatoga franjevca fra Dominika Mandića, nekoć hercegovačkog provincijala i poslije kustosa u Americi. Uviđajući potrebu pružanja korisnoga i zabavnog štiva hrvatskim iseljenicima, Mandić je odlučio osnovati jedno izdavačko poduzeće koje bi izdavalo knjige duhovne, prosvjetne, zabavne i suvremene tematike. Tako je 1953. u Chicagu osnovan Hrvatski izdavački zavod “Croatia” (“Croatia” Cultural Publishing Center). Projekt je bio vrlo smion: nakana je bila svake godine izdati po 4 knjige raznovrsne tematike. Ipak, zbog različitih razloga, a najviše zbog poznate činjenice da Hrvati, osobito radnička populacija - koja je bila najbrojnija - baš i ne vole previše čitati, taj je projekt obustavljen već 1955. Za to vrijeme izdano je nekoliko vrijednih knjiga, a svakako je najvrjedniji zbornik o hrvatskoj povijesti na engleskom jeziku, na kojem su radili ponajbolji hrvatski povjesnici u inozemstvu. Izdan je pod naslovom The Croatian Nation in Its Struggle for Freedom and Independence, Chicago, 1955. (urednici A. Bonifačić i C. Mihanovich).

Ostala izdanja:

V. Murvar: Hrvatska i Hrvati, Chicago, 1953.

L. Kordić: Od zemlje do neba, Chicago, 1953.

A. Bonifačić: Vječna Hrvatska, Chicago, 1953.

Basil & Steven Pandžić: A Review of Croatian History, Chicago, 1954.

G. Cesarich: Croatia and Serbia, Why is their Peaceful Separation a European Necessity?, Chicago, 1954.

M. Mikac: U povorci smrti, Chicago, 1954.

B. Mariƒ: Glasovi Domovine (Hrvatski narodni pjevnik), Chicago, 1954.[6]

Iako spomenuti zavod nije bio duga vijeka, ipak dr. Mandić nipošto nije htio odustati od izdavanja vrijednih knjiga za hrvatsko iseljeništvo. Stoga već 1955. godine u Chicagu utemeljuje Hrvatski povijesni institut (Croatian Historical Institute). Zadaća je Instituta bila prikupljanje novčanih sredstava i izdavanje knjiga prvenstveno povijesnog sadržaja u inozemstvu, jer u to je vrijeme u Jugoslaviji bilo najstrože zabranjeno istinito pisati o hrvatskoj povijesti. Godine 1963. osnovana je istoimena ustanova u Rimu, budući da je najveći broj hrvatskih iseljenika - osobito onih poratnih - živio u Europi. Čikaški se Institut tako ujedinio s rimskim, s njim se “dogovorno stopio”. I u Rimu su Institut vodili franjevci, osobito poznati izdavač i pisac fra Dionizije Lasić.[7]

Navodimo neka djela, poglavito Mandićeva, za koja smo sigurni da su tiskana u nakladi HPI:

D. Mandić: Crvena Hrvatska u svijetlu povjesnih izvora, Chicago, 1957.

D. Mandić: Državna i vjerska pripadnost sredovječne Bosne i Hercegovine, Chicago, 1960.

D. Mandić: Bogomilska crkva bosanskih krstjana, Chicago, 1962.

D. Mandić: Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti, Rim, 1963.

Mandićev zbornik - u čast o. dra. Dominka Mandića prigodom njegove 75-godišnjice života, Radovi HPI u Rimu, sv.I-II, Rim, 1965.

Radovi HPI u Rimu, sv. III-IV, posvećeni o. Stjepanu Sakaću prigodom 80-godišnjice života, Rim, 1971.

5) ZIRAL

ZIRAL je kratica za “Zajednica izdanja Ranjeni labud”. To je izdavačko poduzeće osnovano u Europi, ali je naknadno sjedište preneseno u SAD i Kanadu. Godine 1970. trojica su hrvatskih franjevaca pokrenuli ideju o osnivanju izdavačkog poduzeća koje bi oko sebe okupljalo hrvatske intelektualce u iseljeništvu. Pokretači su bili fra Lucijan Kordić iz Züricha te fra Dionizije Lasić i fra Bazilije Pandžić iz Rima. Iako je ZIRAL zamišljen kao poduzeće “neovisno od redovničke uprave, kako upravno tako i novčano”, ipak je najuže bio povezan s franjevcima, osobito s trojicom spomenutih. Prvi predsjednik ZIRAL-a bio je prof. Dušan Žanko (1970.-1980.), a naslijedio ga je prof Antun Nizeteo (od 1980.). To je ipak više bila počasna funkcija. Glavnu je brigu oko svega vodio zapravo glavni urednik ZIRAL-ovih izdanja fra Dionizije Lasić. Potpredsjednik ZIRAL-a bio je fra Lucijan Kordić, blagajnik fra Bazilije Pandžić, a tajnik fra Ljubo Krasić. Kad se godine 1975. fra Dionizije Lasić premjestio iz Rima u Chicago, u Chicago je preselio i ZIRAL (1975.-1980.), a kad se on opet premjestio u Norval, Kanada, sjedište je bilo tu (1980.-1984.). Od 1985. do 1995. sjedište je opet u Chicagu.[8] Te godine (1995.) fra Dionizije se vraća u Domovinu, pa sjedište ZIRAL-a seli u Mostar. Od tada djeluje pod upravom Franjevačke provincije u Mostaru, nastavljajući tamo plodnu djelatnost (tu je tiskano već gotovo 60 knjiga!). U iseljeništvu (Rim, Zürich, Chicago, Toronto) u ZIRAL-ovoj nakladi izdano je 66 knjiga, što znači gotovo tri knjige svake godine. Kako je to veliki uspjeh znaju samo oni koji su se bavili sličnim poslovima izdavanja knjiga, pogotovo za jednu tako malu etničku skupinu u svijetu, kakva je hrvatska. Koliko je jugo-komunistička vlast bila ogorčena takvim “protunarodnim” djelovanjem hrvatskih franjevaca svjedoči dovoljno već sama činjenica da se već samo zbog posjedovanja njihovih knjiga i časopisa moglo završiti u komunističkim zatvorima.

Knjige u izdanju ZIRAL-a:

Lucijan Kordić: Livade snova i vjetrova (pjesme), Rim, 1970.

Lucijan Kordić: Plime neizmjerja (pjesme), Rim, 1970.

Mirko Vidović: Ribnjak Betezda (pripovijesti), Rim, 1971.

Franjo Nevistić: Temelji demokracije, Rim, 1971.

Kvirin Vasilj: Sloboda i odgovornost (naravna etika), Rim, 1972.

Predrag Kordić: Slavoluk vrh ruševina (drama), Rim, 1972.

Dominik Mandić: Crvena Hrvatska u svjetlu povijesnih izvora (povijest), 2. izd., Rim, 1972.

Dominik Mandić: Hrvatske zemlje u prošlosti i sadašnjosti (povijest), Rim, 1973.

Jure Prpiƒ: Posljednji svibanj (pjesme), Rim, 1973.

Lucijan Kordić: Hrvatska iseljenička lirika (antologija), Rim, 1974.

Lucijan Kordić: Livade snova i vjetrova (pjesme), 2. izd., Rim, 1974.

Aleksije Benigar: Alojzije Stepinac, hrvatski kardinal (životopis), Rim, 1974.

Ivo Sivrić: J.G. Strossmayer. New Light on Vatican I, Rim, 1975.

Vinko Grubišić: O hrvatskom jeziku (rasprave), Rim, 1975.

Jure Prpić: Posljednji svibanj (pjesme), 2. izd., Rim, 1975.

M. Juranić: Povratak ptice (pjesme), Rim, 1975.

D. Baton: Mladi Stepinac. Pisma zaručnici, Rim, 1975.

Ante Kadić: Trubač iz daljine (izabrane pjesme V. Nikoliƒa), Roma-Chicago, 1976.

Bonifacije Perović: Hrvatski katolički pokret, Rim, 1976.

F. Dujmović: Hrvatska na putu k oslobođenju. Uspomene i prosudbe, Rim, 1976.

Predrag Kordić: Probodeni svjetlaci (pjesme), Ch-R-Z*, 1977.

Lucijan Kordić: Krateri i gejziri (eseji), Ch-R-Z-T**, 1978.

Kvirin Vasilj: Ljepota i umjetnost (estetika), Ch-R-Z-T, 1979.

Predrag Kordić: Ognjeno oko Proroka (drama), Ch-R-Z-T, 1979.

Ante Kadić: Iseljena Hrvatska (povijest), Ch-R-Z-T, 1979.

Hrvoslav Ban: Urotnik na Manhattanu (roman), Ch-R-Z-T, 1979.

Gordan Pavić: Nazdravica s Križa (pjesme), Ch-R-Z-T, 1980.

Predrag Kordić: Cosmological Encounter with God, Toronto, 1981.

Vinko Grubišić: Tri drame, Ch-R-Z-T, 1981.

Vinko Grubišić: Ne začuđuju čudesa (skazanje u pet slika), Ch-R-Z-T, 1982.

B. Katich: Gubilište (pet drama), Ch-R-Z-T, 1983.

Bruno Bušić: Jedino Hrvatska! (sabrani spisi), Ch-R-Z-T, 1983.

K. Vasilj: Misli o religiji, Chicago, 1983.

Ch. I. Zovko: The Handbook of Croatian Language, Chicago - Toronto, 1983.

B. Katich: So Speak Croatian Dissidents, Chicago - Toronto, 1983.

Kvirin Vasilj: Filozofija ljudskog duha, Chicago, 1984.

Kvirin Vasilj: Politika, Chicago, 1984.

Lucijan Kordić: Probuđene tipke (pjesme i eseji), Chicago, 1984.

Ante Kadić: Domovinska riječ (knjiga II.), Chicago, 1986.

Predrag Kordić: Hrvatijade, Chicago, 1986.

Kvirin Vasilj: Trinitarian Theories as Judged by Reason: A New Theory, Chicago, 1986.

Vinko Grubišić: Bitarion (pjesme; slike A. Cetin), Chicago, 1987.

Kvirin Vasilj: Vječni život, Chicago, 1987.

Lucijan Kordić: Fremde Blumen (pjesme), Chicago-Zurich, 1987.

Lucijan Kordić: Mučeništvo Crkve u Hrvatskoj, Chicago, 1988.

V.V. Pović: Suze za Hrvatsku, Chicago, 1988.

Predrag Kordić: Dnevnik u stihovima, Chicago, 1989.

Kvirin Vasilj: Kruh naš svagdašnji, Chicago, 1990.

Zbornik ZIRAL, Chicago, 1990.

G. F. Vrbanić: The Failure to Save the First Yugoslavia: The Serbo-Croatian Sporazum of 1939, Chicago, 1991.

Kvirin Vasilj: Opstojnost Božja i stvarnost zla, Chicago, 1991.

M. Karabin: Između zbilje i snova (pjesme), Chicago, 1992.

Predrag Kordić: Ogledi i pogledi (rasprave), Chicago, 1993.

Lucijan Kordić: Fragmenti jednog života, Chicago, 1994.

Šito Ćorić: Listen, Iris!, Chicago, 1995.

V. D. Lasić: Pleterni ukras, Chicago, 1995.

Izabrana djela D. Mandića

1) Hrvatske zemlje u prošlosti i sadašnjosti, 2. izd., Rim, 1973.

2) Crvena Hrvatska, 3. izd., Rim, 1973.

3) Državna i vjerska pripadnost BiH, 2. izd, Chicago-Rim, 1978.

4) Bogomilska crkva bosanskih krstjana, 2. izd., Ch-R-Z, 1979.

5) Hrvati i Srbi dva stara različita naroda, Ch-R-Z-T, 1980.

6) Etnička povijest Bosne i Hercegovine, 2. izd., Ch-R-Z-T, 1981.

12) Životopis dr. fra Dominika Mandića (fra B. Pandžić), Chicago, 1994.

U želji da sačuvaju povijesnu baštinu Hrvata u Americi i Kanadi, franjevci su 1975. utemeljili Hrvatski etnički institut sa sjedištem u Chicagu. Ta ustanova je osnovana doista s jednim dalekosežnom mišlju da se sve ono što je vrijedno i povezano s Hrvatima može pronaći na jednom mjestu i koristiti za istraživanja različite vrste. Također je cilj Instituta promicanje hrvatske povijesti, kulture, knjige i baštine.

U utemeljiteljskom programu zapisano je i sljedeće: “Glavna svrha ovom Institutu jest skupiti dokumentaciju i podatke o svim hrvatskim župama, društvima, ustanovama i pojedincima u Americi i Kanadi prvotno; a zatim nastojati taj posao proširiti i na ostale hrvatske izvandomovinske župe, društva i klubove po svijetu.

Skupljati sve spise i dokumentaciju koja se odnosi na hrvatske iseljenike i na sami problem iseljavanja. Ta dokumentacija obuhvaća: neobjavljene radove, objavljene knjige i članke Hrvata, članke i knjige drugih pisaca koji pišu o Hrvatima i Hrvatskoj, privatne knjižnice, privatna i službena pisma i dopisivanja, koja imaju izvjesnu važnost, umjetnička djela, sportske trofeje, markice, novce, lutke, rukotvorine, fotografije, folklor, glazbala, osobne isprave kojih je važnost istekla, ali imaju dokumentarno obilježje, filmove i slično.”[9]

Svakako, jedina hrvatska ustanova na američkom kontinentu koja je mogla otpočeti s takvom djelatnošću i koja je mogla pružiti jamstva svima onima koji bi mogli darovati vrijedne materijale bilo koje vrste Institutu, bila je Hrvatska franjevačka kustodija, kao najorganiziranija ustanova koju Hrvati imaju na američkom kontinentu. Činjenica je da je Institut kroz ovih 25 godina uspio skupiti lijep broj materijala svih vrsta, ali najvrjedniji svakako arhiv koji čuva značajne podatke o hrvatskim župama u Americi i Kanadi. Brojne tiskane publikacije, kao što su spomenice prigodom raznih obljetnica župa, klubova i dr., našle su prikladno mjesto u Hrvatskom etničkom institutu. Velika zasluga za skupljanje i uređenje svega ovoga pripada fra Ljubi Krasiću, koji je i trenutni upravitelj Instituta.

Institut osim arhiva ima i prilično bogatu knjižnicu (oko 12.000 knjiga i 300 različitih časopisa i novina), vrijednu ponajprije jer čuva brojne hrvatske tiskovine izišle u Americi i Kanadi. Također se tu nalazi i etnološka zbirka te Kolekcija o Međugorju, u kojoj se čuvaju dokumenti i knjige povezani s Gospinim ukazanjima u Međugorju. U knjižari HEI-a mogu se nabaviti vrijedna izdanja iz Domovine i iseljeništva. Neki zamišljeni dobri projekti još nažalost nisu dovršeni, primjerice popis svih hrvatskih institucija i pojedinaca u Americi i Kanadi od šireg značenja. Ostaje dojam da je od svih zamišljenih programa i ideja ostvaren samo jedan dio. Ali uz sve poteškoće koje prate ovakve projekte, te uz tako mali broj osoblja koji je ovdje djelovao, ipak začuđuje koliko je vrijednih stvari ovdje načinjeno.

Iako ova ustanova nije bila službeni pothvat franjevačke Kustodije, ipak su mnogi franjevci u njoj sudjelovali, kao utemeljitelji, ravnatelji i učitelji u hrvatskim školama u Americi i Kanadi, pa je stoga svakako potrebno na ovome mjestu spomenuti i HIŠAK. Kako u inozemstvu nije bilo odgovarajućih udžbenika za djecu u hrvatskim školama, a one iz Domovine bile su pune laži i pisane u jugoslavenskom i komunističkom duhu, to se osjećala snažna potreba za izdavanjem prikladnih knjiga za učenje hrvatskog jezika. Osim toga, u većini mjesta trebalo je tek pokrenuti i osnovati hrvatske škole te ih sve povezati u neku mrežu škola, uskladiti programe poučavanja te što bolje osposobiti učitelje za tu vrlo važnu i odgovornu zadaću prenošenja hrvatskog jezika, povijesti, kulture i svijesti mlađim naraštajima. U svemu tome najvažniju je ulogu odigrao fra Ljubo Krasić, koji je sa skupinom istomišljenika i hrvatskih intelektualaca u Americi i Kanadi 1974. godine osnovao ustanovu pod imenom Hrvatske izvandomovinske škole u Americi i Kanadi (HIŠAK). Do 1978. u HIŠAK-u je već bilo 55 hrvatskih škola, a iste se godine u HIŠAK učlanilo i 12 škola iz Australije, pa je ime ustanove promijenjeno u Hrvatske škole Amerike-Australije-Kanade. Od god. 1978. organiziraju se u Kanadi prvi seminari za učitelje hrvatskih škola, a 1984. i 1986. HIŠAK-ov Središnji odbor (fra Ljubo Krasić, Ante Beljo, Gojko Šušak i Vinko Grubišić) organizira i međunarodne seminare hrvatskog jezika i folklora. Tih godina u svijetu djeluje preko 100 HIŠAK-ovih škola. HIŠAK je objavio preko 20 udžbenika, priručnika i drugih pomagala za hrvatske škole, od kojih su neki doživjeli i više izdanja.

Prema najnovijim podatcima, u Americi i Kanadi djeluje 30 hrvatskih škola, s preko 2700 učenika.[10] Ipak, dolaskom demokracije u Hrvatskoj školama su otvorena vrata Domovine, pa one danas djeluju samostalno, koristeći često udžbenike iz Domovine, kao i one HIŠAK-ovih autora. U svim školama hrvatska djeca - osim hrvatskog jezika - uče i hrvatska narodna kola i plesove, te u manjoj mjeri hrvatski zemljopis i povijest.

Uz ovo valja spomenuti da u velikom broju hrvatskih župa, pa tako i onih na kojima djeluju franjevci hrvatske Kustodije u Americi i Kanadi, djeluju i “velike” kolo grupe, sastavljene od mladih Hrvata i Hrvatica, u velikoj većini od onih koji su hrvatske plesove i kola učili dok su kao djeca pohađali u tim župama hrvatske škole. Na taj se način nastoji koliko-toliko zadržati izvorna hrvatska kulturna baština među mlađim naraštajima, koji su rođeni u Americi i Kanadi, ali svoje korijene vuku iz raznih područja Lijepe naše.

[1]Čitavi je ovaj prikaz o tiskari načinjen prema članku fra V. Bambira Hrvatska franjevačka tiskara u Chicagu, Hrvatski kalendar za 1996., str. 158-167. Navod sa str. 167.

[2]Ovdje je donesen samo jedan dio časopisa i knjiga tiskanih u Franjevačkoj tiskari, jer o tome nažalost nije vođena posebna evidencija.

[3]Usp. dopis kustosa fra Slavka Solde o obustavi Glasnika, pod naslovom Važno upozorenje, Hrvatski katolički glasnik, 12/1994., str. 324. Zapravo Kustodijski vjesnik izlazi još od 1986., ali kao interno franjevačko glasilo, 4 puta godišnje, na 4 stranice. Od godine 1994. to interno glasilo prerasta u časopis, koji izlazi dvomjesečno, na 16 ili više stranica. U najvećoj mjeri obrađuje život župa u Americi i Kanadi na kojima djeluju hrvatski franjevci, a uz to donosi i druge najvažnije vijesti iz Domovine i iseljeništva. U početku (1986.-1994.) urednik je bio fra Pavao Maslać, kustos, a naslijedio ga je (od 1994.) fra Slavko Soldo, novi kustos.

[4]Majić, Urednikova zahvala i oproštaj od čitatelja, HK Glasnik, 12/1994., str. 325.

[5]J. Abramović, Uz posljednji broj Danice, HT Danica, No. 51-52 (od 21. prosinca 1990.), str. 1-2.

[6]Za ovo poglavlje usp. knjigu B. Pandžića Životopis dr. fra Dominika Mandića, ofm, ZIRAL, Chicago, 1994., str.126-132.

[7]Usp. promidžbeni članak pod naslovom Hrvatski povijesni institut u Rimu, Hrvatski kalendar 1965., str. 151-152.

[8]V.D. Lasić: Kratka povijest izdavačkog pothvata hrvatske knjige u slobodi ZIRAL, u: Zbornik ZIRAL 1970-1990 (ur. L. Kordić), Chicago, 1990., str. 130-144.

[9]Program je objavljen pod naslovom Hrvatski Etnički Institut - Chicago u HT Danica, br. 31 (od 30. srpnja 1975.), str. 1-2; isto i u Hrvatskom kalendaru za 1976., str. 232-234.

[10]Lj. Krasić, Hrvatske škole u Americi i Kanadi, Kršni zavičaj 32, Humac, 1999., str. 265-272; Lj. Krasić, Hrvatske škole u Americi i Kanadi, Hrvatski kalendar 2000, str. 206-214. Povremeno je izlazilo i glasilo HIŠAK-CSAC Vjesnik-Newsletter, iz kojeg se također može upoznati osnutak, razvoj, rast i ustrojstvo hrvatskih škola u Americi i Kanadi.