UVOD
Povijest hrvatskog
katoličkog naroda u Sjedinjenim državama nije službeno
dokumentirana. Glavni izvori za ovaj rad su pojedinacne povijesti
nekih hrvatskih katoličkih župa u istočnim, srednje-zapadnim i
zapadnim državama, te povijesna izvješća različitih hrvatskih
organizacija, ponajvećma mjesnih ogranaka Hrvatske katoličke
zajednice, bratskog dobrovoljnog osiguravajućeg društva,
utemeljenog 1921. Rad koji slijedi želi biti kratki sažetak ili
pregled hrvatskih katoličkih zajednica u Americi.
Hrvatsko
iseljavanje u Ameriku
Vrlo je teško ustanoviti kada je
prvi Hrvat katolik došao na američki kontinent. Neki pisani
dokumenti potvrđuju da su prvi pojedinci ili male grupe Hrvata
katolika (uglavnom morrnari iz dalmatinskih primorskih oblasti)
pristali na ovaj kontinent prije dvije ili tri stotine godina. Međutim u kasnim 1890-tim i ranim 1900-tim mnogi Hrvati,
većinom
rimo-katolici, počeli su se iseljavati u Sjedinjene države. Mnogi
su bili ekonomski useljenici, dok su se drugi izjašnjavali političkim izbjeglicama.
Kao i drugi useljenici iz tog razdoblja,
i oni su tražili zaposlenje gdje god su mogli naći posao. Mnogi od
njih, uglavnom neoženjeni mladi muškarci, ali često i oženjeni
muškarci sa ili bez svojih obitelji, naseljavali su se u malim
gradićima kao rudari u rudnicima uglja, ili u velikim gradovima
kao radnici u željezarama. Za relativno kratko vrijeme moglo se
pronaći Hrvate posvuda diljem Amerike, od New Yorka do Californije,
od New Orleansa do Minneapolisa-Sv. Pavla.
Novi val hrvatskih
katoličkih
useljenika započeo je pristizati nakon Drugoga svjetskog rata. To
su uglavnom bili politički izbjeglice, uključujući i
siročad čiji
su roditelji bili ubijeni za vrijeme rata, pojedinci i obitelji
koji su bježali od komunističkog jugoslavenskog režima. Većina
ovih Hrvata naselila se u već postojećim hrvatskim kolonijama,
često među rodbinom i prijateljima.
Hrvatski svećenici i drugi
profesionalni djelatnici među hrvatskim useljenicima
pretpostavljali su da će to biti i kraj hrvatskog useljavanja.
Medjutim, počev od 1965., Amerika je doživjela novu plimu Hrvata,
od kojih su neki bili politički izbjeglice, dok su većinu
činile
mlade obitelji u potrazi za ekonomskom sigurnošću i napretkom,
što
je bilo nemoguće pronaći u Jugoslaviji. Pridošlice u 1960-tim i u
slijedećim desetljećima uglavnom su se nastanili u većim
gradovima. Ti su useljenici bili bolje obrazovani i liberalniji
nego njihovi prethodnici u Americi, ali je na njih bio utjecao i
novi europski životni standard. Bili su ogorčeni protivnici
komunističke ideologije koja im je bila nametnuta u totalitarnoj
jugoslavenskoj državi. Tražili su "dobar život" -
pristojan posao, dobro obrazovanje za svoju djecu, dobar stan i
probitke, mogućnost izražavanja svojih političkih stavova u
demokratskoj Americi, te slobodu življenja svojih duboko
ukorijenjenih religioznih uvjerenja. Postupno se taj novi val
useljenika priključivao hrvatskim katoličkim župama i
organizacijama, te su uskoro postali suvremeni nositelji hrvatske
katoličke kulture i tradicije u Sjedinjenim državama. Nakon toga
se samo mali broj hrvatskih katolika nastavio iseljavati, a najviše
je bilo onih koji su već imali dobrostojeću rodbinu u Americi.
Hrvatski svećenici
i župe
Tek mali broj hrvatskih
svećenika,
uglavnom svjetovnih, stigao je s najranijim useljenicima pred kraj
19. stoljeća. Oni su bili pravi misionari. Putovali su od mjesta do
mjesta gdje se god bio nastanio njihov narod, držali župne misije,
te organizirali religiozna, kulturna i dobrovoljna društva.
Često
je jedino svećenik bio školovani član hrvatske kolonije, te je
već
zbog toga morao preuzeti vodeću ulogu. Štoviše, oni su
među prvima
dobro naučili engleski te su često služili kao prevoditelji i
tumači. Njihova je pak glavna odgovornost bila osnivanje hrvatskih
katoličkih župa u gradskim središtima sa znatnijom hrvatskom
populacijom. Tako su početkom ovog stoljeća nastale hrvatske crkve
u Pittsburghu i Steeltonu (Pennsylvania), New Yorku, Chicagu i u
drugim gradovima. Najstarija crkva je Crkva sv. Nikole u
Pittsburghu, osnovana 1894. Nekolicina drugih izgrađena je u
ranim 1900-tim.
U razdoblju 1910-1940
više
hrvatskih svećenika došlo je u SAD da bi djelovali među svojim
narodom, uglavnom mlađi ljudi i redovnički svećenici,
počev od
1912., pa sve do 1940. godine. Mnogi su od njih bili franjevci iz
različitih
hrvatskih provincija, većinom braća Hercegovačke provincije iz
Mostara.
Priličan broj hrvatskih
svećenika,
svjetovnih i redovničkih, došao je u SAD nakon Drugoga svjetskog
rata. Kako su hrvatske useljeničke zajednice rasle i širile se,
trebalo je osnivati nove župe. Tako je život i useljeničkih
svećenika, kao uostalom i njihova naroda, bivao više usmjeren na
župu i postao je puno stabilniji.
Nakon 1960-tih, u SAD je stizao
jedan novi val mladjih hrvatskih svecenika, koji su stajali pod
utjecajem Drugoga vatikanskog koncila i europske pastoralne
teologije što je uslijedila nakon njega. Oni su izradili nove i
vizionarske programe, uključujući i radio-programe na hrvatskom
jeziku, te su često različitim religioznim i etničkim aktivnostima
premošćivali jaz između Hrvata i drugih katolika u svojim
biskupijama.
Mnogo se učinilo za hrvatske
useljenike u SAD kroz ovih prošlih sto godina, što se najbolje očituje u broju hrvatskih
katoličkih župa, te socijalnih, kulturnih, atletskih i religioznih organizacija koje su
osnivane od jedne do druge obale. Jedna od najvećih organizacija
je Hrvatska katolička zajednica (CCU) SAD-a i Kanade, utemeljena
1921., sa sjedištem u Hobartu (Gary) u Indijani (bratsko
dobrovoljno društvo). Među iseljenicima su je širili hrvatski
svećenici. Danas CCU ima ogranke u mnogim (američkim) državama kao
i diljem Kanade. Zasnovana na religioznim principima i bratskom
sustavu, Hrvatska katolička zajednica - kroz svoje dobrovoljne,
karitativne, obrazovne, religiozne, sportske i domoljubne programe
i djelatnosti - služi mnogobrojnim potrebama svojih članova i
hrvatskog naroda u SAD-u i Kanadi.
Sadašnje stanje
Hrvata katolika u Sjedinjenim državama
Kako je nemoguće donijeti potpuno
točne brojke, možemo reći da hrvatskih katolika u SAD-u -
kako onih rođenih u Hrvatskoj tako i onih rođenih u SAD-u od hrvatskih
roditelja ili predaka - koji imaju izravan kontakt s Crkvom, ima
otprilike od 250.000 do 300.000. Prema
američkom Statističkom
uredu (1990.) bilo je 544.270 hrvatskih Amerikanaca koji su
izjavili da su hrvatskog podrijetla ili da su rođeni u Hrvatskoj.
Osim toga, mnogi su se hrvatski Amerikanci izjasnili kao Jugoslaveni, Slaveni, Dalmatinci, Bosanci, Austrijanci ili
Austro-ugari. Računajući međutim prema nekim drugim izvorima, u
SAD-u živi oko 3 milijuna Hrvata-Amerikanaca.
Isto je tako teško u ovom radu
napraviti posebnu studiju o pastoralnom djelovanju koje je
postojalo i sada se nastavlja među Hrvatima katolicima u Americi.
Slijedece je samo kratki sažetak s nekoliko općih naznaka.
Sada u Sjedinjenim drzavama djeluju
slijedeće religiozne zajednice među Hrvatima katolicima, s tim da
je većina svećenika rođena u Hrvatskoj. Hrvatsku franjevacku
kustodiju Svete Obitelji, sa sjedištem u Chicagu, utemeljili su
franjevci (OFM) 1926. godine. Sada ima 37 svećenika. Ranih
1940-tih fratri su osnovali Hrvatsku franjevačku tiskaru u
čikaškom samostanu, te počeli tiskati i izdavati tjednik hrvatsku
Danicu te mjesečni Hrvatski katolički glasnik. U
franjevačkom
godisnjem Kalendaru čitatelji u SAD-u i drugdje mogli su
čitati
izvrsne članke hrvatskih svećenika i laika intelektualaca, kao i
druge korisne obavijesti.
Još prije nego je 1926.
službeno
ustanovljena kustodija, hrvatski franjevci putovali su diljem
Sjedinjenih država utemeljujući hrvatske župe i služeći na njima
te održavajući religiozni i nacionalni osjećaj svoga naroda
živim.
Danas franjevci Hrvatske kustodije služe u župama u Milwaukeeju i
West Allisu (Wisconsin), u St. Louisu, New York Cityju, Detroitu,
Chicagu (dvije župe) te u Bethlehemu i Sharonu (Pennsylvania), kao
i na sedam župa u Kanadi služeći tisućama hrvatskih useljenika u
Kanadi. Ova je zajednica učinila vrlo mnogo za duhovnu i
materijalnu dobrobit hrvatskih useljenika kroz proteklih 75
godina.
Druge hrvatske religiozne zajednice
svećenika koji služe među hrvatskim useljenicima u Americi
uključuju dominikance, koji popunjavaju dvije hrvatske župe u
Chicagu. Franjevci konventualci služe župe u Garyju (Indiana), i u
Lackawanni (New York). Franjevci trećoredci služe župe u okolici
Pittsburgha te u Washingtonu, D.C. Osim toga, franjevci (OFM) iz
splitske Dalmatinske provincije služe župe u Californiji i Kanadi.
Nekoliko svjetovnih
svećenika iz različitih hrvatskih biskupija služe duhovnim i kulturnim
potrebama američkih Hrvata. Osnovali su i nekoliko župa. Trenutno
djeluju u New Yorku, New Jerseyju, Celevelandu i na nekim mjestima
u Ohiou, Floridi, te u Los Angelesu i San Pedru u Californiji.
Nekoliko svećenika hrvatskog podrijetla zaređeni su za
biskupijske svećenike diljem Sjedinjenih država.
Uz muške redovničke zajednice
među
hrvatskim useljenicima, od početka 20. stoljeća pa sve do danas,
djeluju i različite hrvatske ženske redovničke zajednice. Njihov
je rad najuočljiviji u različitim župnim školama (neke su sada
već
zatvorene) koje su osnovali Hrvati. Među tim redovnicama djeluju
sestre Predragocjene Krvi Kristove, čije je sjedište
najviše bilo u Columbiji (Pennsylvania); Kćeri božanskog
milosrđa u Akronu (Ohio); Školske sestre sv. Franje Krista Kralja
sa sjedištem u Lemontu (Illinois); sestre dominikanke u Chicagu te
franjevke u San Hoseu (California). Neke sestre rodjene u
Hrvatskoj kao i one hrvatskog podrijetla rodjene u Americi služile
su kao direktorice i učiteljice u raznim hrvatskim župnim školama,
a zadnjih godina rade s mladjim župljanima držeći im satove
vjeronauka te hrvatskog jezika i kulture. Kao i kod drugih
etničkih zajednica u SAD-u, ne može se nikako zaobići uloga sestara
učiteljica među Hrvatima.
Zaključak
Hrvatski rimo-katolici u Americi
čine vitalni dio američke Katoličke crkve. To je u
velikoj mjeri zasluga pionirskih i kasnijih napora njihovih svećenika
i časnih sestara, čije je živo svjedočenje omogućavalo
hrvatskoj useljeničkoj zajednici te njihovoj djeci i unucima
rođenima u Americi da ostanu vjerni svojim katoličkim i
hrvatskim korijenima. Oslobođenjem Hrvatske (1990.) te nakon
uspostave samostalne i demokratske države, treba očekivati
da će se hrvatsko iseljavanje u SAD nastaviti smanjivati.
Fra. Pavo Maslač (O.F.M.)
TOP
HOME
