HRVATSKE ORGANIZACIJE I KLUBOVI

Klub Poljica - Klub Sinj -
Klub Zadar - Društvo Imena Isusovog -
Hrvatska žena - Društvo sv. Marije, Cres -
St. Jerome Post and Auxiliary No. 595 -
The Gabric Boosters

 

KLUB POLJICA

Klub Poljica bio je san oštroumnih i dičnih pojedinaca koji su željeli sačuvati svoju kulturu, baštinu i Domovinu. Jedna grupa Poljičana, koja je nekoliko godina ranije napustila svoju Domovinu u potrazi za boljim životom, željela je podijeliti svoj uspjeh s onima koji su ostali doma.

Klub Poljica utemeljen je 1946. godine. Organiziran je kao religiozna, kulturna i socijalna zajednica sa svrhom povezivanja Poljičana u Chicagu. Ta ponosna i vrijedna skupina iseljenika prepoznala je važnost podupiranja hrvatskih crkava na svaki mogući način. Financijski ciljevi organizacije bili su usmjereni na skupljanje sredstava za potrebitu župu Poljica, ali i okolnim čikaškim župama: Sv. Jeronim, Presveto Trojstvo, i Presveto Srce Isusovo. Godinama su sredstva upućena poljičkoj župi bila presudna da se župa održi na životu. U posljednje vrijeme, za Domovinskog rata, Klub Poljica upućivao je pomoć žrtvama Domovinskog rata.

Socijalno gledajući, Klub Poljica je religiozna i bratska zajednica, koja stvara zdravu atmosferu za članove Kluba i njihove obitelji okupljajući ih godišnje za nekoliko različitih prigoda. Sa crkvom Sv. Jeronima kao našim temeljnim kamenom, bili smo domaćini različitih događaja, susreta, i zadržali tako našu temeljnu misiju: stvarati odnos s Bogom, članovima Kluba i sa župama. Snaga Sv. Jeronima bila je i snaga Kluba Poljica, pa nastavljamo skupa rasti.

Klub Poljica igrao je i političku ulogu: posjeti Hrvata i onih ne-hrvatskog podrijetla čikaškim gradonačelnicima, predsjednicima općina i sucima  pratili su naše djelovanje kroz ove godine. Zapravo, nije tome tako daleko kad su Hrvati imali tamo jednog Hrvata, Mikea Bilandica, koji je bio gradonačelnik Chicaga i koji je posjećivao naše godišnje Bakalar večere.

Pedeset godina kasnije, druga i treća generacija članova utemeljitelja nastavljaju danas njihovo djelo. Klub Poljica izdržao je iskušenja vremena: sve do onda dok Poljičani budu čuvali svoju baštinu i vjeru, bit će i Kluba Poljica.

Bio je to sretan dan kad su se braća i sestre iz Poljica sastali da bi započeli s pomoći svojoj braći i sestrama koji su patili za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Ovo su imena pionira koji su bili glavni organizatori toga susreta:

Marin Milavic, Joso Banic, John Kadich, Tony Bozic, Peter Kruzevich

Mnoga druga braća i sestre pridružili su nam se i postali članovima Kluba u slijedećim mjesecima i dali veliku materijalnu podršku za svoju ratom opustošenu Domovinu.

Prve nedjelje u ozujku imali smo sastanak na kojem smo poceli raditi na dozvoli. Dozvola za rad dana nam je na ime American National Club Poljica. Na 2. travnja 1946., kad smo primili dozvolu, vec smo planirali svecani banket. Taj je banket odrzan 25. kolovoza 1946. Tu se okupio veliki broj clanova i gostiju i imali smo lijep broj donacija.

NADA ROSCICH SE PRISJEĆA...

Slijedeća sjećanja na prve dane nastajanja Kluba iznosi gda Neda Roscich, koja je jedini živi član iz tih vremena:

"Svrha Kluba bila je pomaganje našeg naroda i crkava u Hrvatskoj po završetku Drugoga svjetskog rata, 1946. Uz djelovanje prvih članova, tu je bilo i nekolicina drugih koji su pomagali u organiziranju početnih akcija za pomoć - Dr. Dušan Ticinovic organizirao je slanje medicinske pomoci; škola Sv. Jeronima koordinirala je nastojanja oko školske pomoći; John Jakopich, koji je radio za Hart, Schaffner & Marx, skupljao je materijal, konac i igle; a g. John Subić je radio na ishođenju dozvole za djelovanje." 

Poljički statut iz 1440.

Poljički statut je najznačajniji spomenik drevne baštine. Uz druge čimbenike, on je osigurao poljičku nezavisnost, suverenost i jedinstvo kroz nekoliko stoljeća. Neprestano se boreći za goli život, u Poljicama nisu ostali tragovi vanjskog sjaja - tu nema aristokracije, prinčeva, gradova i tvrđava. Poljicama je ostao Statut, koji očituje njihov ponos, hrabrost, slatkoću slobode i pravu seljačku demokraciju. Poljički statut pisan je poljičkim bosanskim pismom u drevnoj crkvi sv. Klementa u Sitnom.

IZ POVIJESTI POLJICA

U srednjem vijeku postojale su na Jadranu dvije male Republike, Dubrovacka i Poljicka, sto su bila rijetkost u citavom svijetu. Zbog njihova strateskog polozaja (jedini kopneni put od Splita do Dubrovnika) za Poljica su se otimale mnoge zemlje. No Poljicani su zeljeli samostalnost. Stoga je 7-stoljetna opstojnost Poljicke republike jedinstven slucaj u Europi.

Poljica je republikom prvi put nazvao talijanski putopisac Alberto Fortis 1774. Inace ime Poljica dolazi od malih polja duz planine Mosora. Postoje troja Poljica: Gornja (iza Mosora), Srednja (zauzimaju najvise prostora Poljica, izmedu rijeke Zrnovnice i Cetine na Zadvarju) te Donja (uz more, od Omisa do Stobreca). Povrsina je oko 250 km kvadratnih. God. 1971. taj je prostor imao 14,137 stanovnika. Mnogi se sele u Donja Poljica, na more, zbog turizma. Danas (1996.) imaju oko 20,000 stanovnika.

Na ove prostore u 7. st. dolaze Hrvati. Vec u 9. st. su toliko osnazili da kontroliraju citavo Jadransko more. Nakon sklapanja personalne unije s Ugarskom, Poljica pripadaju Splitu, i u nju doseljava mnogo seljaka iz Splita i okolice. Kako bi zaustavili podjeljivanje poljickog okruga doseljenicima i mogli zivjeti po svojim vlastitim zakonima, Poljicani utemeljuju 12 zupnih zajednica u 12 velikih poljickih sela. Svako je selo biralo svog malog ili velikoj vojvodu, koji je onda sluzio kao voda. Velike vojvode (u 5 sela slobodnih seljaka, doseljenih iz Splita) nisu imali ista prava kao i mali vojvode (domaćeg podrijetla): oni su mogli birati, ali nisu mogli biti birani za clanove Poljicke vlade.

Prema jednoj legendi - zapisanoj u sacuvanim spisima iz 15. st. - utemeljitelji Poljica bila su trojica sinova hrvatskog kralja Miroslava: Tisimir, Kresimir i Elem, koji su u Poljica prebjegli iz Bosne. Od njih postali onda autohtoni Poljicani.

(Dvanaest oblikovanih kamenova ispred poljicke crkve u Gatima simbolizira poljicku seosku demokraciju kroz duga stoljeca. To je dar g. Ante Vulicha, predsjednika Kluba Poljica iz Chicaga, 1989.).

Poljicani su posebno ponosni na svoju glagoljašku tradiciju i popove - glagoljaše, koji su simbolizirali hrvatstvo i otpor tuđinu.

Poljica su kratko vrijeme u 14. st. bila pod Bosnom, od koje su se odmetnuli i stavili pod zastitu Mletaka. Mletci su im ostavili siroku autonomiju. Teska vremena nastaju od sredine 15. st., kad Turci osvajaju Bosnu (1463.) i Hercegovinu (1482.). Krvave borbe Poljicana protiv Turaka traju od tada pa sve do 17. st. Najslavnija je bila bitka 1530. godine. Malobrojni su Poljicani uspjeli nadvladati brojnije i bolje naoruzane Turke. Veliki doprinos dala je narodna junakinja, Mila Gojsalic, koja je svjesno zrtvovala vlastiti zivot za spas svoga naroda. Od tada je stovana medu Poljicanima, kao sto se u Starom zavjetu stuje Judita ili kao sto Francuzi stuju Ivanu Arsku. Takoder je odbijena i teska turska opsada Poljica god. 1686. Obranu je uspjesno vodio mladi poljicki svecenik Juraj Pezelj, a opet su istakle svojom hrabroscu dvije zene: Mare Zuljevic i Bare Luksic. Kratko vrijeme gospodari Poljica bili su Autrijanci (1797.-1806.). No najvece strahote u poljickoj povijesti nastupaju s francuskim osvajanjem Dalmacije 1806. u doba Napoleona: Poljica su bila potpuno opustosena, crkve porusene... Godine 1912. opet su se Poljicani ujedinili: citavi prostor drevne Poljicke republike opet je bio jedan cjeloviti teritorij, a sjediste mu je bilo u Prikom. Komunisticke vlasti su nakon 1945. razdvojile povijesno podrucje na dvije opcine: omisku i splitsku. Konacno su Poljicani docekali slobodu s uspostavom samostalne hrvatske drzave i nakon dugih stoljeca opet mogu zivjeti u potpunoj slobodi, kao sto su zivjeli kroz nekoliko stoljeca svoje slavne povijesti. Ponosni je narod opstao i sad se nada boljoj i sretnijoj buducnosti, te povratku svojih sinova i kćeri razbacanih diljem bijelog svijeta.

Back To Top

KLUB SINJ

Tamo gdje se dalmatinska obala strmoglavljuje u more posuto otocima, hrvatski planinski predjeli Dinarskih Alpa prelaze u Jadransko more.  Hrvatska pokrajina Dalmacija pradomovina je utemeljitelja i začetnika našega Kluba Sinj, kluba koji je dobio ime po poznatom mjestu Sinj.

Obalni dio Dalmacije proteže se od grada Zadra na sjeveru do vrlo poznatog turističkog grada Dubrovnika na jugu.  Drevna Rimska provincija, Dalmacija je uključena u Hrvatsku i ostaje nekoliko stoljeća pod hrvatskom vlašću.  Oko 1400. godine, Venecija zauzima Dalmaciju, te njome vlada kroz četiri stoljeća.  Godine 1797. vlast preuzima Austrija, a zatim 1806. Austrija predaje Dalmaciju Napoleonu pod francusku okupaciju.  Nakon nekog vremena, Austrijsko carstvo ponovo zadobija Dalmaciju, da bi napokon Dalmacija postala pokrajina Hrvatske.  

Danas je Dalmacija poznata po svojoj brodogradnji, turizmu i proizvodnji vina.  Obalni grad Split njeno je ekonomsko i turističko središte. 

Maleni slikoviti dalmatinski gradić Sinj, udaljen 34 km od Splita u žarištu je interesa našega kluba koji se s njime identificira.  Sinj je poznat po Sinjskoj alki, konjaničkom turniru koji se održava svake godine početkom kolovoza.  Prije i odmah nakon završetka Prvog svjetskog rata (1914-1918), započelo je iseljavanje ljudi iz Dalmacije u veliku zemlju preko oceana koju su zvali Amerika.  Među njima bili su i Sinjani. 

Po dolasku u Ameriku, velik broj njih smjestio se u Chicagu, gdje su našli svoje mjesto u američkom radnom svijetu.  Zaposlili su se kao građevinski radnici, graditelji pruga, a neki i kao kopači kanala. 

Pobožni, u svojoj katoličkoj vjeri  prvo su pomogli utemeljiti crkvu na 25. ulici i Princetonu (1912), a kasnije 1922. i veću crkvu na 28. ulici i Princetonu, nazvanu Hrvatska katolička crkva sv. Jeronima.  Buknuo je Drugi svjetski rat i angažirao Ameriku 1941. godine.  Sinovi Sinjana rođeni u Americi pozvani su u američke oružane snage i poslani preko mora u borbu protiv sila osovine. 

Sinjski roditelji bili su vrlo zabrinuti za svoju djecu i njihovu sigurnost u odsutnosti.  Bili su zabrinuti i za svoje rođake koje nisu mogli kontaktirati u ratnim područjima Dalmacije.  Da smanje svoju napetost i zabrinutost više su se društveno okupljali u manjim skupinama po kućama, crkvenim dvoranama i sl.  Tamo su njegovali veselije razgovore i uživali u društvu jedni drugih.  Mnoge obitelji prihvatile su takvo druženje, našavši ga utješnim tijekom rata.  Tako se i rodila ideja da se utemelji jedan klub, čija bi svrha bila obostrana, druženje i humanitarna pomoć za potrebe Sinja.  Tako je Klub Sinj utemeljen u ožujku 1947. godine.

Back To Top

KLUB ZADAR

Hrvatsko dobrotvorno društvo Zadar (HDDZ) osnovano je u veljaci 1993. godine sa svrhom pomaganja Hrvatima na kulturnom i kumanitarnom polju u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini s posebnim naglaskom na pomoc nastradom Zadrarskom podrucju koje je u to vrijeme bilo pod okupacijom cetnika. Godisnje dobrotovrne veceri odrzavaju su o blagdanu Sv. Krsevana, duhovnog zastitnika grada Zadra. Na ovim svecanostima pozvani su ugledni gosti iz crkvenih, kulturnih i politickih krugova, medju kojima je vrijedno spomenuti Zadarskog nadbiskupa Ivana Prendju, hrvatskog knjizevnika Joju Ricova, veleposlanika u Vatikanu Ivana Livandica, sabornika Davora Ardasa i hrvatskog vojnog strucnjaka Wernera Ilica, koji je rodjen u Chicagu a sada sluzi u Zadru. HDDZ novcanom je pomocu u vrijednosti od preko pola milijuna dolara poslao u domovinu pomoc u hrani, medicini, odjeci i jos uvijek pomaze Caritas, skole, bolnice, sirotista i druge karitativne ustanove. Drustvo takodjer pomaze hrvatske ustanove u Chicagu.

Sadasnja uprava HDDZ: Tomo Shegich, predsjednik; Ana Jović, riznicarka; Melkior Masina, tajnik. (Za obavijesti nazovite 219-942-0118; 219-942-1191; fax: 219-942-8808; HDDZ 521 Brandt, Hobart, IN. 46342).

Back To Top

DRUŠTVO IMENA ISUSOVOG

Društvo Imena Isusova pri Župi sv. Jeronima postoji već preko 60 godina. Ima bogatu duhovnu i kulturnu povijest, te je jedno o temelja na kojima pociva župa.

Društvo je izvorno utemeljio Bogu na čast dominikanac Ivan Vercelli god. 1274. Društvo imena Isusova pri Župi sv. Jeronima utemeljeno je 1917. Temeljna je zadaća Društva Imena Isusova osobna posveta članova Društva činima ljubavi i pobožnosti prema Presvetom Imenu Isusovu. Na samom početku djelovanja (u 1920-tim i 1930-tim), Društvo je za članove primalo mlade momke. Koliko su tada bili aktivni pokazuje nagrada "Prvi godišnji turnir Hardin Square B., koji su dobili Hrvati iz sv. Jeronima". Članovi organizacije sudjelovali su u različitim župnim religioznim i socijalnim događajima te redovito prisustvovali nedjeljnoj sv. misi i obavljali službu čitača i poslužitelja na misi.

Naše Društvo organizira godisnje hodočašće s duhovnom obnovom za svoje članove i njihove obitelji u svetište na Holy Hillu u Wisconsinu. Trenutno Društvo broji oko 25 članova te aktivno traži i izražava dobrodošlicu svim novim članovima. Sadašnja uprava društva:

Predsjednik  - Mr. Nino Folino

Podpredsjednik - Marcus Molina

Blagajnik - Ken Kozlar

Tajnik - Matthew Pesce

Za više informacija obratite se na Župni ured tel. 312 842 1871 ili na E-mail Grbes@aol.com

Back To Top

THE GABRIC BOOSTERS

THE GABRIC BOOSTERS
305 West 29th Street
Chicago, Illinois 60616
(312) 326-6220

In 1932, in the midst of the Great Depression, a group of sports minded teenagers decided to form a club, and started holding monthly meetings at Armour Square Park field house. Their next objective was to seek a sponsor and were successful when they contacted the late John Gabric, a neighborhood druggist who operated on west 31st Street. In tribute to Mr. Gabric we still carry his name. In search of a place to call their clubroom, the charter members rented a basement apartment at 336 West 29th Street. With Club membership on the rise and in need of more space, a few years later they moved a block east to 242 West 29th Street. Not long after, the Club made yet another move, which was to be the last, to our present location, 305 West 29th Street, where the Club has remained for over 50 years.

Our first president was the late Sam "Cucci" Mustari, succeeded by the late James Giglio, better known as "Ty". Ty had served as president for over 35 years. Much credit must be given to Ty for his leadership during those years in keeping the Gabric Boostsers growing while many neighborhood clubs fell by the wayside. In 1976 Ty passed away and was succeeded by the then vice-president, Mark Bozich, who has now served as president of the Club for 23 years.

The Club represents the association of good friends during a lifetime - it has not only enriched the lives of its members but of its neighborhood , its people and its culture. The members excelled in all sports beginning with baseball at Armour Square Park. Their football team was undefeated for several years. Their basketball team registered a chain of fourteen successful victories. As the members grew older, bowling leagues and golf outings took over. Their social events drew crowds from everywhere.

Although the membership includes many nationalities, the members served on committees that were needed for the progress of St. Jerome Church.

CLUB OFFICERS:

Mark "Motsy" Bozich - President

Frank "Buddy" Zito Vice - President

Ed "Eddie" Bozinovich - Secretary

John "Scotty" Sablich - Treasurer

Back To Top

 

DRUŠTVO Sv. MARIJE - OTOK CRES

Ovo dobrotvorno društvo djeluje pri Župi sv. Jeronima u Chicagu. Društvo je utemeljeno 2. veljače 1917. godine, a osnovni mu je cilj pomaganje svojih članova u slučaju bolesti ili smrti. Svaki član obvezatan je davati mjesečnu članarinu, a od prikupljenog novca potpomažu se članovi Društva u potrebi. Društvo plaća svoje članove u slučaju bolesti, a ako neki član umre, onda mu se plaća kovčeg i pogreb. Upravu Društva čine: predsjednik, potpredsjednik, blagajnik, društveni tajnik, financijski tajnik, vratar, svećenik i Odbor od pet članova. Biraju se na slobodnim izborima na kraju svake godine, a svoje funkcije preuzimaju na prvoj sjednici u novoj godini.

Dobrotvorno društvo sv. Marije utemeljili su Hrvati podrijetlom s otoka Cresa da bi na taj način zaštitili sebe i svoje zemljake u slučajevima bolesti i smrti. Treba, naime, imati na umu da su početkom stoljeća bila teška vremena za mnoge naše doseljenike, jer mnogi u Americi nisu imali ni obitelji, niti su znali engleski jezik. Tako se o njima, u slučaju bolesti ili smrti, nije imao tko pobrinuti. Ovaj je pothvat stoga vrijedan hvale i divljenja i zacijelo je Društvo kroz sve vrijeme postojanja pomoglo mnogim svojim članovima. Članovi su mogli biti muškarci i žene podrijetlom s otoka Cresa ili oni koju su se oženili Cresankama, te njihovi potomci. Nažalost, o samom djelovanju ovog plemenitog Društva nije ostalo puno podataka, a danas Društvo djeluje s puno manje aktivnosti za razliku od ranijih godina. Njihov glavni godišnji skup jest u prvu nedjelju poslije Uskrsa kad se sastaje cijelo Društvo. Tada svi članovi pristupaju sakramentu sv. Ispovijedi te aktivno sudjeluju u sv. Misi. U crkvu dolaze u procesiji sa zastavom svoga Društva. Jedino što imamo danas od tiskanih materijala Društva jest "Ustav i Pravila D.D. Otok Cres Sv. Marija, Chicago, Illinois", mala knjižica na hrvatskom i engleskom jeziku. Na knjižici ne piše kad je tiskana, osim da ju je tiskala tiskara hrvatskih franjevaca: "Croatian Franciscan Press" iz Chicaga.

Ovdje kliknite za dodatni materijal o Društvu Cres, prilikom proslave 90. obljetnice osnutka, 2007. godine.

Back To Top

 

ST JEROME POST AND AUXILIARY NO 595

After World War II ended, the veterans who returned from all branches of service felt the need for joining groups who could help them with getting benefits they were entitled to and also helping out those who were in Veterans' Hospitals and needed their services.

Several hundred Chapters of Catholic War Veterans were formed throughout the 48 states. There were 25 units in the State of Illinois alone..

St. Jerome Post was chartered on March 13, 1946 for the purpose to serve God, Country and Home in a non-military way. It was decided to carry our parish name and keep our headquarters in a clubroom the parish allowed us to have. The first Commander was Nick Matkovich, an attorney who later became a Judge in the Municipal Court. The former Mayor of Chicago, Michael Bilandic, is a member of our unit.

The Ladies Auxiliary was formed in February 1951. The first President was Vera Bozich.

Through joint efforts of Post and Auxiliary, our unit became well known throughout the State of Illinois and in the National Department as well. A few of our many programs consisted of: sponsoring scout groups, volunteering in Veterans' Hospitals, serving the United Service Clubs, and conducting parties for the hospitalized veterans for all the holidays throughout the year.

Our group supports our St. Jerome Church with every fund raiser, not only with sizable monetary donations but with the labor of our men and women as well.

Our Auxiliary has received many beautiful trophies and other awards which are a constant reminder of our much earned rewards for our hard work in every category of the Catholic War Veterans' programs.

Our Post just celebrated their Golden Anniversary - 50 years of existence is a great achievement. With the passing on of many members, our group is getting smaller but even with the decrease in enrollment, our charitable projects increase each year through the hard working remaining members.

St. Jerome Post No. 595 Officers

Commander: Andrew Yurich

1st Vice Commander: James Sutera

2nd Vice Commander: John Sintich

3rd Vice Commander: Anthony Sinople

Adjutant: Dr. Anthony Batina

Treasurer: Mark Bozich

Judge Advocate: John Radivoy

Welfare Officer: Jeff Grybas

Historian: Anthony Tadin

Officer of the Day: Joseph Dvornik

Service Officer: Edward Bozinovich

Trustees: 3 years Anthony Triveri

2 years Frank Barbarich

1 year John Basic

St. Jerome Auxiliary No. 595 Officers

President: Vera Bozich

1st Vice President: Martha Depeder

2nd Vice President: Frances Grybas

3rd Vice President: Joan Sipich

Secretary: Theresa Bujas

Treasurer: Cathy Amato

Welfare Officer: Rosemarie Senese

Historian: Eleanor Grzetich

Ritual Officer: Toni Zaninovich

Trustees: 3 years Lila Bozich

2 years Dolores Crane

1 year Martha Depeder

Chaplin for Post and Auxiliary No. 595

Rev. Jozo Grubisich, O.F.M.

For further information contact:

Mrs. Vera Bozich

2822 South Wells Street

Chicago, Illinois 60616

(312) 326-1837

Back To Top

HRVATSKA ŽENA

Osnutak Društva u Domovini

Društvo "Hrvatska žena" osnovano je davne 1921. godine u Zagrebu s dobrotvornim ciljem "pomaganja hrvatskoj sirotinji, katoličkom življu, te dobrim Hrvaticama bez imetka". Njen osnutak je vezan za cijeli jedan pokret koji seže u srednji vijek, a posebice u XIX. stoljeće kada su osnivane mnoge zaklade, bratovštine i udruženja s ciljem pomaganja nevoljnima. Ni Hrvati, ni njihova društva u tome ne bijahu iznimka. Nakon Prvog svjetskog rata i stvaranjem Kraljevine, a kao reakcija na velikosrpske ideje i ugrozenost opstojnosti hrvatskog naroda, osnivaju se razlicita drustva na nacionalnoj osnovi. Tako zene ukljucene u Radicevu stranku osnovale su drustvo pod nazivom "Hrvatsko Srce", a osnivaju se i mnoga tzv. Gospojinska društva s istim ciljem. Upravo ta društva bila su pretece osnivanju društva "Hrvatska Zena". Ovo drustvo je osnovala Marija Kumicic, a za prvu voditeljicu drustva izabrana je gospo a Zora pl. Trnski, a njene potpredsjednice bijahu Ivka barunica Ozegovi i gospo a Marija Kumicic. Sama imena ovih dicnih zena govore o ozbiljnosti pothvata te o njegovu kulturnom utemeljenju. U prilog njihovoj ozbiljnosti i odgovornosti spram onih koji pate, a koji su istog roda, govori i cinjenica kako se uskoro nakon osnivanja Drustva organizirani ogranci diljem Hrvatske; u Petrinji(srpanj, 1921), Osijeku (srpanj, 1921), Pozegi (1921) Karlovcu (rujan 1921), Jastrebarskom (1922), Sisku, Daruvaru, Brodu na Savi, Gospicu, Ogulinu, Vukovaru i drugim gradovima. Bijase to od pocetka snazno organizirano drustvo s jasnim ciljevima na kulturnom i humanom polju. Njihova dobrota seze daleko, za njih se cuje od mnogih, a njihova ljubav nalazi korijena i daleko od domovine, gdje god zive Hrvati. Njihov rad najbolje je izrazen vec na samom po etku u Pravilu drustva koje su izradile Slava Furst i Julka Patriarch, a koje je odobreno 21. svibnja 1921. U njemu se isti e: "Zadatak je drustva da goji me u hrvatskim zenama smisao za drustvenost, koja ce radjati inicijativom i akcijom na nacionalnom i feministickom polju, na polju covjecnosti, prosvjecivanja, morala, narodnog zdravlja, drustvenosti i privrede." Da bi zene sto bolje ostvarile ove zadane ciljeve odmah su osnovani odsjeci, prosvjetni, feministicki, privredni i socijalni. Pjesnicki te ciljeve skladno spjeva Josipa pl. Glembay u Osijeku 1922:

"Za dom svoj živi, pati i radi

Sloga Hrvata nam je spas

Doći će i vama sretni dani

Zapjevajmo u sav glas

‘Ljubit slobodu, a mrzit zlo

Hrvatske žene geslo je to'."

Njihova žar i i ljubav prema svom narodu vodila ih je k aktivnostima na svim poljima te dovela Društvo u sukob s vlastima. Već dvadesetih godina u srpskoj monarhiji društvo je bilo zabranjivano zbog "nacionalističkog i separatističkog djelovanja". Zbog pozivanja istaknutih hrvatskih javnih djelatnika na skup obilježavanja imendana dr. Starčevića i Radića na koji se odazvalo oko 1000 ljudi, država je 12. lipnja 1922. zabranila društvo "Hrvatska žena". Gotovo isti tjedan slična sudbina se dogodila i društvu u Karlovcu. Ove zabrane su bile kratkotrajne. Iako je Društvo u svim gradovima zbog svog izrazitog domoljublja bilo kažnjavano i zabranjivano, ono je dvadesetih i tridesetih godina ipak odlučno nastavljalo svoj rad. Njegov konačni slom i završetak rada dogadja se u vrijeme NDH-a, kada je zakonskom odredbom države NDH-a 5. svibnja 1943. godine "Drustvo Hrvatska žena" nakon pune 22 godine "dobrotvornog, kulturno-prosvjetnog i rodoljubnog rada" prestalo djelovati. Oduzete su sve prostorije u matičnoj kući koja se nalazila u Patačićkinovoj ulici broj 1a.

Društvo "Hrvatska žena" u Americi

Već nekoliko godina nakon osnivanja Društva u Zagrebu, 27. siječnja 1929. godine, utemeljeno je Društvo "Hrvatska žena, Grana br. 1 - Chicago". Početak je bio uistinu zanimljiv, a kada govorimo o povijesnom pregledu nastanka socijalnih, humanitarnih, pa i političkih ustanova, onda svakako moramo priznati da je to uvijek djelo pojedinaca koji su imali jasnije vizije, ciljeve i poglede od drugih. Takvu jednu viziju imaše gospođa Agata Djurak kada se sa svojom kćeri Vilmom Strunjak obratila vlč. Inocentu Bojaniću, o. dominikancu iz hrvatske župe Presvetog Trojstva u Chicagu. Izrazile su mu želju za osnivanjem društva koje bi se bavilo kulturnim i humanitarnim radom. Vlč. Bojanić im izlazi u susret dajući im svesrdnu podršku. Uskoro dolazi do prvog inicijativnog susreta s kojeg je vrijedno zabilježiti slijedeća imena: Klara Škvorc, Barbara Balija, Rozalija Kovačević-Kirin, Rozalija Sedar-Vuksanović, Frances Frkonja, Mary Karačić, Borislava Absac, Ruža Cesar, Magdalena Guldenpfening. Društvu su dale ime "Hrvatska žena, Grana br. 1 - Chicago". Za prvu predsjednicu su izabrale gospođu Klaru Škvorc. Već na samom početku Inicijativni Odbor je odredio svrhu i ciljeve drustva: "djelovati na kulturnom i humanitarnom polju i ujedno upoznati Amerikance i strance s Hrvatskom i njenom kulturom." I od početka, članice ovog vrijednog Društva počele su ostvarivati upravo taj određeni cilj. Organizirale su brojne izložbe i zabave te nastupale u svim aktivnostima koje su Hrvati Chicaga pripremali. Njihova aktivnost uskoro prelazi granice grada Chicaga te dolazi do osnivanja jos 26 grana diljem Amerike. Već na početku, Društvo je legalizirano dobivši državnu dozvolu i svoju povelju (charter).

Tridesetih godina i posebica četrdesetih godina u vrijeme rata, Društvo pomaže Crveni križ i vojnike - kako američke tako i hrvatske. Pomažu lokalne bolnice, šalju vojnicima pakete i uplaćuju novac u zajedničke fondove osnovane u tijeku II. svjetskog rata. Domovinu Hrvatsku takodjer pomažu u vrijeme ratnih nedaća, te šalju pakete pomoći u daleku domovinu. Po završetku rata i i tijekom masovnog stradanja u domovini i patnje hrvatskog naroda u izbjeglištvu, Hrvatska žena slala je pomoć hrvatskim izbjeglicama i sirotinji u logore diljem Europe i Južne Amerike.

Stišavanjem poratnih nedaća, Društvo se vraća kulturnom radu, te pomaže hrvatske studente, posebice na Duquesne University kako bi što bolje naučili pjevati hrvatske pjesme i svirati tamburicu i na takav jedinstven način promicati hrvatsku kulturnu baštinu. Upravo takvim radom one su uspjele dvije objektivno različite kulture; američku i hrvatsku stalno sjedinjavati i približavati jednu drugoj. Mladje generacije Hrvata upravo su po tim aktivnostima naučili biti jedno, iako su trajno obilježeni dvjema kulturama. Kao ilustracija toga može nam poslužiti pjesma koju napisa jos 1922. prva predsjednica Društva Klara Škvorc:

"Ja sam rodjen Amerikanac,

Ali ipak nisam Indijanac.

Moja me je majka naučila,

da mi je mila još jedna domovina.

Prva mila domovina moja,

Jeste zemlja Georga Washingtona,

A to mi je i ponos i dika,

Jer se zove Slavna Amerika.

A druga je domovina mila

Gdje se Otac i Majka rodila,

A to vam je ona gruda sveta

Hrvatska nam na tisuće ljeta.

I zato se ja ponosim s tim

Jer sam, Hrvatske majke sin.

Živila naša Amerika!

Živila naša Hrvatska!"

Pedesetih, šezdesetih pa i sedamdesetih godina, kada su domovinu (iako nedostupnu u komunizmu) snašle elementarne nepogode, poplave i potresi, Društvo ponovno šalje novčanu pomoć kao i pomoć u hrani i lijekovima. Tih godina su i mnogi hrvatski misionari pošli diljem svijeta navještajući kršćansku ljubav. Njihov život prečesto bijaše bijeda i neimaština. Hrvatska žena se brine i za njih, te im šalje pomoc kao i hrvatskim župama, školama, te obiteljima hrvatskih robijaša diljem svijeta.

Aktivnosti Društva u posljednjih petnaest godina

Drustvo "Hrvatska Zena, Grana broj 1" ponaosob je vrlo aktivno u hrvatskoj cikaskoj zajednici u posljednjih 15 godina. Njezina socijalna, humanitarna, kulturna, prosvjetna i nacionalna aktivnost zaista je velicanstvena. Spomenuti cemo ovdje samo jedan mali dio velikih aktivnosti. Vec 1988. Drustvo pruza pomoc hrvatskim knjizevnicima u domovini kao i hrvatskim rodoljubima i aktivistima na raznim poljima djelovanja, diljem svijeta. Njihova pomoc karitativnim udrugama nastavak je tradicije i karizme koju Društvo njeguje od po etka. Ve tada, dok je komunizam jos bio sna an u Domovini, oni potpoma u hrvatske producente u nastajanju filmskih zapisa o tragediji nacije u zadnjih 50 godina. Isto tako poma u se i hrvatski zatvorenici u americkim zatvorima.

1989. godine Drustvo slavi i svoju 60. obljetnicu postojanja. Tom prigodom iz Domovine dolazi poznata lijecnica dr. Ruzica Cavar, borac za ljudska prava Hrvata, posebice na medicinskom polju. Njezina nazocnost na ovoj obljetnici i govor o neizbjeznim demokratskim promjenama u Domovini motiviralo je mnoge Hrvatice grada Chicaga da pristupe Drustvu. Njezina nazocnost je zasluzna da se broj clanica penje na divnih dvije stotine.

Dolaskom godine ‘89., a to znaci i godina uoci stvaranja hrvatske drzave, "Hrvatska Zena" se aktivno ukljucuje u pomoc i nastojanje da se snovi povijesti sto lakse ostvare. Tako vec na pocetku materijalno pomazu Franju Tu mana, buduceg hrvatskog predsjednika te ostale aktivne javne djelatnike u domovini i svijetu cija imena su obicno bila pisana crnim slovima, a druzenje s njima bilo vise nego opasno.

Prijelomne 1990. godine novije hrvatske povijesti, Drustvo izgra uje jace veze s domovinom te svojim prilozima podupire i Crkvu i drzavu na putu k slobodi, neovisnosti i buducnosti. Iako domovina zove i treba pomoc "Hrvatska Zena" nastavlja pomagate pojedince i obitelji u njihovim cesto hitnim slucajevima. Tako se pomazu oboljela i slijepa djeca itd. U ljeto 1990. godine u Hrvatsku putuju predsjednica Zlata Ivezic, tajnica Milica Trutin i riznicarka Nevenka Jurkovic. I nakon pune 43. godine u sredisnjem hrvatskom gradu, Zagrebu, osnivaju inicijativni Odbor Hrvatske Zene u Domovini. Ovo su prva nastojanja i koraci povratka na izvore.

U jesen iste godine "Hrvatska Zena" po prvi put odrzava Modnu Reviju koja postaje tradicionalna jesenska manifestacija Drustva. Ovom revijom drustvo prikuplja znatna materijalna sredstva koja onda odmah upucuje u domovinu. Mjesec listopad 1990. posebice je vazan u povijesti Drustva "Hrvatska Zena grana broj 1, Chicago". Naime tada, 25. listopada 1990. predsjednica Drustva, gospo a Zlata Ivezic odlazi na Osnivacku Skupstinu Hrvatske Zene u Zagrebu i nosi im znakoviti povijesni dar neizbrisive povezanosti:

- originalni barjak "Hrvatske žene"

- grb "Hrvatske žene"

- te $2,000 dolara pomoći za početak rada.

Iste godine pomazu se i stradali rudari u rudniku Tuzla, te sredisnji katolicki Karitas u Zagrebu. Godina 1990. je vazna ne samo za ostvarenje povijesnog sna o drzavnosti Hrvata, nego i za buducnost samog Drustva "Hrvatska Zena". Naime te godine sastaje se Uprava Drustva i svi clanovi drustva kako bi izglasali ciljeve i zadace rada ovog drustva. Njihova vizija ukratko obuhvaca slijedece:

* skupljanje humanitarne pomoci i rad na pripremanju kontejnera za Hrvatsku

* slanje pisama raznim ustanovama

* prodaja kolaca i hrvatskih umjetnina s ciljem prikupljanja sredstava

* organiziranje javne molitve krunice i me ugorskih molitvenih skupina

* prikupljanje financijskih sredstava

* organizacija dobrotvornih banqueta

* prodaja maslinovih grancica s crveno-bijelo-plavom trakom na Cvjetnicu u hrvatskim zupama grada Chicaga

* organizirati godisnju modnu reviju (Fashion Show) koja ukljucuje rucak

Vec u proljece 1991. godine kada domovina zapada u politicko-ustavne, drzavotvorne i regionalne krize, Drustvo prepoznaje potrebe naroda i salje prvi kontejner pomoci u domovinu. To je ujedno pocetak sveobuhvatne pomoci koje ce Drustvo slati u vise od 100 kontejnera i vrijednosti vise od 10 milijuna americkih dolara. Zene clanice Drustva razvijaju svoje aktivnosti i traze nove nacine kako bi iako daleko bile blizu onima koji pate. Kao plod takva razmisljanja one na Cvjetnicu 1990. godine po prvi put prodaju znakove mira-maslinove granicice u svim hrvatskim zupama grada Chicaga. Od tada do danas to ostaje vrlo draga i plodonosna tradicija. Iste godine kada se mnogi prilozi Hrvata Amerike slijevaju u Hrvatski Nacionalni Fond i Hrvatska Zena ne izostaje, nego vec na pocetku daruje tom fondu u Chicagu 15,000 americkih dolara. U isto vrijeme salju pomoc od 5,000 dolara za lijekove u Hrvatsku te 10, 000 dolara za stradale u vec zapocetom ratu.

Kao sto sam spomenuo na pocetku, njihova aktivnost nije samo humanitarna. Zene su aktivno sudjelovale i dizale svoj glas u borbi protiv rata, nasilja i jednostranosti americkih i europskih drzavnih kabineta. Tako Drustvo odrzava molitvu bdijenja sa svijecama ispred gradske vijecnice u Chicagu, organizira demonstracije, salje na tisuce pisama americkim kongresmenima u Washigton, D.C., skuplja peticije za priznavanje Hrvatske Drzave itd.

Valja spomenuti aktivno sudjelovanje i svih hrvatskih zupa grada Chicaga u svim hvale vrijednim pothvatima Hrvatske Žene. Župe su pomagale na razlicite nacine sve akcije ustupajuci cesto svoje prostorije, utjecaj i tradiciju.

Godine 1992. predsjednicom društva postaje gospođa Nevenka Jurković. Aktivnosti se nastavljaju i mnoze. Pomaze se izdanju knjige prof. P. Cohena o stradanju Zidova u Srbiji, kupovini medicinskih aparata, pojedinacne pomoci hrvatskim ratnim invalidima i stradalnicima rata. Zbog sve vecih takvih potreba Drustvo organizira banket u ozujku 1992. ciji prihod je isao za pomoc hrvatskim invalidima, a vec u travnju za pomoc hrvatskoj ratnoj sirocadi. Prepoznajuci opasnosti Istoka u Slavoniji i prepolovaljavanja Istocne Hrvatske Drustvo salje pomoc gradu Osijeku od 4, 500 dolara. U toj godini, gotovo svaki mjesec Drustvo organizira humanitarne bankete za pomoc domovini, kao i za pomoc pri placanju kontejnera koji sve cesce odlaze put Hrvatske. Zeleci i na politckoj sceni uciniti sto vise Drustvo pomaze pri dolasku uglednog americkog Senatora D'Amata u Hravtski Kulturni Centar-Chicago. Sve ucestalije clanice Drustva prodajom kolaca poslije svetih misa u hrvatskim zupama, pokusavaju puniti fond koji pomaze i obnavlja domovinu.

Vec pocetkom godine 1993. kada je najavljeno da se pocima s obnovom tek kupljenog prvog hrvatsog veleposlanstva na americkom tlu, Drustvo salje svoj doprinos. U ozujku nakon stizanja uzasnih vijesti iz karlovackog kraja, "Hrvatska Zena" salje pomoc karlovackoj bolnici (10,000 dolara), a u mjesecu lipnju odrzava banket za zrtve silovanja i tom prigodom iz domovine pozivaju gospo u Jadranku Cigelj, jednu od prezivjelih iz pakla srpskih logora. U istom mjesecu predsjednica Drustva, gospo a Jurkovic i dopredsjednica Marica Tomacic odlaze u Zagreb na Prvi Hrvatski Sabor Hrvatske Zene. Tim cinom povijest se ponavlja i tako dokazuje da su svi napori kroz 70 godina drustva "Hrvatska Zena grana br. 1-Chicago" uistinu bili prorocki s ciljem povratka na korijene i ognjista sto se ovim cinom i ostvarilo. U isto vrijeme ispred hrvatske zupe Presvetog Trojstva u Chicagu odrzava se molitvo bdijenje za uspjeh navednog Sabora u Zagrebu.

Svjesni kako je vazna informacija i kako cesto u novije vrijeme mediji, a ne ratnici stvaraju povijest, clanice salju prilog Hrvatskom Informativnom Centru u Zagrebu. U mjesecu studenom Drustvo organizira docek znamenitog Hrvatskog Narodnog Kazalista iz Zagreba.

Drustvo poziva u Chicago Katu Soljic, hrvatsku majku koja je u Vukovaru izgubila 4 sina. Izuzetni napori su ucinjeni i na pomoci koja se slala tek novosonovanim podruznicama "Hrvatske Zene" u domovini.

Godina 1994. pocima uistinu svecano. Tako 5. veljace, Drustvo proslavlja plemenitih 65 godina svoga postojanja. Svecanost pocinje radnim sastankom u Hrvatskom Etnickom Institutu na Drexelu, (4851 S. Drexel Blvd.), nastavlja se svecanom svetom misom u zupi sv. Jeronima, te zavrsava banketom u dvorani zupe sv. Jeronima. Tom prigodom Drustvo poziva sve predstavnike hrvatskih zupa i ustanova grada Chicaga te mnoge ugledne goste:

Dragica Pandek - predsjednica Hrvatske Zene iz Zagreba.

Mario Nobilo - veleposlanik Republike Hrvatske pri UN-New York.

Gordana Turic - zastupnica Hrvatskog Sabora iz Zagreba

Anthony Petrusic - predsjednik Hrvatske Katolicke zajednice za Ameriku i Kanadu

Anthony Beric - predsjednik AMCRO - New York

Snjezana Franetovic - "Hrvatska Zena grana br. 32 - Detroit"

Pola Majdak - "Hrvatska Zena Grana br. 3 - Milwaukee"

Jasminka Corluka "Hrvatska Zena - Montreal"

Brothers Rigis i sestra Dora, Salvatorian Mission House, iz New Holstin - Wisconsin

Tom posebnom prigodom izdana je i vrlo dobro uređena spomen knjiga "65. obljetnica Društva Hrvatska žena - grana br. 1- Chicago". Valja ne zaboraviti da je Drustvo tako er do sada tiskalo spomen knjige o 45., 50., 55., i 60. obljetnici postojanja.

Nakon toga nizu se aktivnosti koje obuhvacaju sudjelovanja na hrvatskim svjetskim saborovanjima u Clevelandu i Zagrebu, sudjelovanje na hrvatsko-americkom Kongresu-u Chicagu, suorganiziranje banketa "Akcija za Zivot", proslava dana drzavnosti, itd. U ljeto 1994. Drustvo organizira izlozbu hrvatske kulturne bastine u State Building u sredistu Chicaga.

Godine 1995. gost drustva iz Domovine je Damir Plavsic, predsjednik studenata HVIDRA te tom prigodom Drustvo pomaze ratne invalide s darom od 25,000 dolara. U ljeto te godine, ponovno pomazu Akciju za Zivot, a u mjesecu listopadu modnu reviju cine drugacijom i neuobicajenom predstavljujuci narodne nosnje iz hrvatskih pokrajina. Isti mjesec, svjesni kulturocida pocinjena na hrvatskom jugu, Drustvo organizira dobortvorni rucak za pomoc franjevackom samostanu u Konavlima (5,000 dolara). Tako er Drustvo predstavlja i promovira film "Vukovar se vraca kuci." Pomaze se i radu na promociji hrvatskih interesa te u tu svrhu Drustvo daje potporu ($8,000) hrvatsko-americkoj udruzi "Croatian American Association.

Svjesni da je rat zavrsio "Hrvatske Zene" se spremno odazivlju potrebama na svim podrucjima zivota. Valja svakako, ponajvise ovdje naglasiti kako je u vrijeme ratnih stradanja od 1992. do 1996. Drustvo poslalo preko 100 kontejnera pomoci vrijednih preko 10 milijuna americkih dolara. Veliku ljubav u otpremanju kontejnera i organizaciji pomoci darovale su gospo e Milica Trutin i Nina Perovic. U tome su obilato pomagali i mnogi drugi me u kojima valja spomenuti Hrvatsku Katolicku Zajednicu, Salvatorian Mission House iz Wisconsina i dr. Sve Hrvatske zupe grada Chicaga su tako er aktivno sudjelovale u ovom projektu. Stoga, radi povijesti i ljubavi, vrijedno je zapamtiti da je Drustvo pomagalo cijelu Domovinu. Imena mjesta to najbolje potvr uju: Zagreb, Rijeka, Mostar, Zadar, Sibenik, Vrlika, Ljubuski, Klostar Ivanic, Sinj, Osijek, Djakovo, Imotski, Karlovac, Vinkovci, Poljica kod Omisa, Sestanovci-Katuni, Posusje, Split, Siroki Brijeg, Makarska, Dubrovnik, Slavonski Brod, Vrgorac, Tomislavgrad, Gabela Polje-Metkovic i Capljina te pojedinci i skupine iz svih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Osim toga Drustvo je pomagalo i mnoge americke socijalne ustanove kao npr. Mercy Home, Children Memorial Hospital Misericordia Home i dr.

Slijedece godine 1996. Drustvo organizira u Hrvatskom Centru svecani banket u povodu 67. obljetnice svoga postojanja, te cjelokupan doprinos salju hravtskim politickim zatvorenicima u Americi. Kroz cijelu ovu godinu clanice svojim neumornim radom pomazu razne ustanove u domovini, koje ukljucuju crkve, karitase, ogranke "Hrvatske Zene", centre za djecu i mladez i mnoge druge. U mjesecu svibnju aktivnost je izrazena i u organiziranju izlozbe djecjih radova na temu "Djeca Rata - Children of War" koja je odrzana na DePaul University u Chicagu. U mjesecu listopadu odrzana je tradicionalna modna revija. Prihod s ovog skupa poslan je Domu Dubrava koji se brine za osposobljavanje djece i mladezi s tjelesnim ostecenjima (25, 000 dolara) te Hrvatskom Kulturnom centru - Vukovar u izgradnji (4,000 dolara).

Iste aktivnosti se nastavljaju i 1997. gdje posebice treba istaknuti 68. godisnji banket Drustva s osobitim gostima cija nazocnost je uvelike doprinijela dostojanstvenu obiljezavaju casne proslosti "Hrvatske Zene". Me u mnogima, spomenuti cemo samo one iz domovine: sarajevski nadbiskup Vinko kardinal Puljic, gospo a Ljilja Vokic, ministrica Prosvjete i Sporta Hrvatske, pomocnica ministrice Vlasta Sabljak i drugi. Iste godine u mjesecu lipnju, Drustvo pomaze u organizaciji izlozbe djela poznatog i priznatog umjetnika hrvatske naive, Ivana Lackovica Croate koja se odrzala u Hrvatskom Etnickom Institutu u Chicagu. Iste godine ponovno pomaze Croatian American Association ($1,000) zeleci tako pridonijeti boljitku opce hrvatskog ugleda u Americi.

Godine 1998. među brojnim i pohvalnim pothvatima valja istaknuti svijest i pomoc Sveucilistu u Mostaru (30,000 dolara), te suorganiziranje izlozbe o kardinalu Stepincu u Hrvatskom Etnickom Institutu u Chicagu u povodu 100. obljetnice ro enja. Znajuci kako je od osobite potrebe vrijedno brinuti se o Istini o povijesti nasega naroda hvale vrijedno je spomenuti da je Drustvo u mjesecu sijecnju ‘98 pomoglo svojim prilogom u slanju knjige dr. Ante Cuvala Historical Dictionary of Bosnia and Herzegovina u knjiznice vecih americkih sveucilista. Istog mjeseca Zena se pridruzuje mnogim hrvatskim organizacijama diljem Amerike u akciji "Prijatelji Vukovara" te za obnovu centra za hendikepiranu djecu u Vukovaru daruje 3,000 dolara. Drustvo je 6. listopada 1998. u Hrvatskom Kulturnom Centru organiziralo i pomoglo potpisivanje knjige "Healing the Heart of Croatia - Lijecenje srca Hrvatske" autora poznatog kirurga dr. Novika i svecenika Josepha Kerrigana. Dr. Novik je ugledni profesor kirurgije i pedijatrije na sveucilistu Tennessee u Memphisu i direktor me unarodne zaklade za lijecenje srcanih mana u djece. Zajedno sa svecenikom Kerriganom iz Mephisa, dr. Novik je spasio mnogu djecu u Hrvatskoj s uro enim srcanim manama od sigurne smrti. Na 18. dan istog mjeseca odrzan je uspjesna tradicionalna Modna Revija ciji prihod od 7,000 dolara odlazi u gore spomenutu svrhu.

Kao što je više nego očito, ovo izuzetno vrijedno Društvo hrvatskih žena grada Chicaga pisalo je povijest djelima dobra i srcem ljubavi. Njihova potpora svemu onome što u sebi nosi pečat hrvatskog, vrijednost ljudskog, cijenu povijesnog i velicinu kulturnog, vrijedna su časti i poštovanja. Dani truda i godine rada, njih evo 70, znak su da i u vrijeme hrvatskih tragedija i requiema, narodnih uspona i padova, hrvatska zena i majka, ma gdje god bila, uvijek je sacuvala srce ljubavi i oči pune nade. Za nadati se je da ce mlade djevojke i supruge ugledati vec sada ovu zvjezdanu stazu koja je i mukom i suzom i radosti i vjerom stvarana kroz gotovo cijelo dvadeseto stoljece i tako tu dobrotu nastaviti i prenijeti u stoljeca koje će biti onoliko lijepa, koliko mu oni podare ljubavi, vremena, smisla, vizije i vezova koji ponovno slažu raskidane niti vrijednosti u povijesnom mozaiku čije geslo jest DOBRO JE ČINITI DOBRO!

Fra Jozo Grbeš

---

Top                                                         Home